Na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri kralja, 6. siječnja 2022. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali sv. Terezije.
U homiliji biskup je izrazio uvjerenje kako su sudionici slavlja dobro slušali evanđeoski ulomak o tome kako su mudraci s dalekog Istoka razmišljali, raspitivali se i tražili da se poklone nekome tko je veći od njih i vrijedan tog njihova čina. Kazao je da oni u traganju dolaze u Jeruzalem k Herodu kralju koji se čudi da traže nekoga takvoga, i smišlja svoju strategiju. Šalje mudrace u Betlehem hineći da se i on želi pokloniti novorođenom židovskom kralju, a zapravo želi doznati gdje se on nalazi da bi ga usmrtio. Aktualizirajući otajstvo Bogojavljenja u kontekstu suvremene globalizacije, biskup je ustvrdio da se taj fenomen odvija na različitim razinama, ponajprije na gospodarskom području, povezano sa zahtjevom svjetskog tržišta. Naglasio je pritom da nas najozbiljnije pogađa globalizacija s obzirom na poimanje čovjeka, koju je netko smislio za tko zna koju svrhu. Spomenuta ideologija kao i neka druga globalizacijska nastojanja očituju kako u nama ljudima s jedne strane postoji neka volja i želja da budemo sveopći i sveobuhvatni, a s druge pak strane postoji jedan proces kojim se pojedini narodi zatvaraju u sebe same te se posljedično u njima rađaju nacionalizmi, borbe i ratovi jednih protiv drugih, upravo zato što jedni sebično hoće svoja prava na račun drugih, ustvrdio je biskup. Još je rekao da, dok ljudi smišljaju neke svoje globalizacijske strategije, Crkva na današnji blagdan naviješta kako postoji Božja globalizacija.
Polazeći od prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije, biskup je ustvrdio kako on u ono davno doba vidi da se ljudi iz svih naroda okupljaju u Jeruzalemu oko Boga gospodara povijesti, i kako je ta Božja globalizacija povezana s pitanjem svjetla. Nedostaje svjetla, osobito kad netko ostane sâm, jer osama je određeno stanje mraka u kojem čovjek ne može disati dubinom svoga duha i u širini onoga života na koji ga je Bog pozvao, istaknuo je biskup. Oslanjajući se pak na ulomak drugog čitanja u kojem sv. Pavao, tumači Efežanima ekonomiju Božje milosti, kazao je da postoji globalizacija Božje milosti, koja je objavljena u Isusu Kristu i koja nije rezervirana za jednog čovjeka i jedan narod, nego je namijenjena svakom čovjeku i narodu. Mudraci pak o kojima govori evanđelje današnje svetkovine predstavnici su ljudi koji traže svjetlo u mraku vlastitog postojanja, traže nekoga kome će se pokloniti. Oni slijede svjetlo jedne zvijezde – ne znamo točno koja je i kakva zvijezda bi to bila, možemo samo domišljati – ali je očito da njezino svjetlo nije bilo samo pojava fizičke naravi za ljudske oči, nego nešto što je imalo značenje za ljudsko srce i dušu. Biskup je podsjetio sudionike slavlje kako su zacijelo mnogo puta u svom životu doživjeli da im ne manjka svjetla oko njih, a da su u svojoj nutrini grcali u mraku. Napomenuo je kako se čovjek, kad ostane sâm u tom mraku, nalazi u stanju izgubljenosti na razini života i smisla vlastitog postojanja. Još je kazao da mudraci s Istoka kao predstavnici poganskih naroda pronalaze u Isusu Kristu onoga koji im je prosvijetlio srce do dna, te su mogli prepoznati da je On taj kojem se jedinom isplati pokloniti, ne samo činom prigibanja koljena pred njim, nego pokloniti sebe, sav svoj život i cijelo svoje postojanje, jer je on jedini kadar pobijediti onaj naš zadnji mrak koji se zove smrt. Ako našoj ljudskoj globalizaciji poklonimo svoje povjerenje, a Božjoj globalizaciji milosti u Isusu Kristu otkažemo, opredijelili smo se za nemoć, jer naše globalizacije završavaju u smrti. Božja milosna globalizacija u Isusu Kristu već na ovoj zemlji pobjeđuje naš nutarnji mrak, kao i onaj zadnji mrak smrti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da zajedno s mudracima još jedanput prepoznaju kakvo nam je svjetlo zasjalo u Isusu Kristu kad se rodio u Betlehemu, kome je poslužila Marija svojom poniznom ali vjernom suradnjom. Potaknuo je nazočne da se još jedanput obnove u istini kako nema drugoga moćnijeg svjetla od Njega u kojem bismo mogli prepoznati istinu o nama samima i smisao našeg postojanja, te se zajedno s mudracima poklone tom djelu Božjem, Isusu Kristu i povjere mu sve svoje nemoći, muke i tjeskobe, siromaštvo i strahove pred koronavirusom i drugim opasnostima, kao i zadnji smrtni strah. Zaključio je homiliju molitvom koju je napisao Dietrich Bonhoeffer u božićnoj noći 1943. u nacističkom koncentracijskom logoru i molio je zajedno s drugim logorašima: »Tama je u meni, međutim u tebi je svjetlost. Osamljen sam, ali ti me ne ostavljaš. Gubim hrabrost, ali ti si mi na pomoć. Nemiran sam, ali u tebi je mir. U meni je gorčina, u tebi je strpljivost. Ne razumijem vlastite putove, ali ti znaš koja je moja staza. Tebi, Bože, predajem cijeloga sebe.«
