Prije početka nastave drugoga polugodišta, 7. siječnja 2022. u organizaciji Ureda za katoličke škole u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održan je susret djelatnika katoličkih škola Požeške biskupije, predvođenih ravnateljima iz Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole u Požegi, Katoličke klasične gimnazije i Katoličke osnovne škole u Virovitici te iz Katoličke osnovne škole u Novskoj. Susret je sazvao i njime ravnao Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, a sudjelovao je i biskup Antun Škvorčević.
Predstojnik Žuljević pozdravio je biskupa Antuna i djelatnike spomenutih škola te je predstavio dnevni red susreta. Pročitan je zatim evanđeoski ulomak o Isusovom hodočašću s roditeljima u jeruzalemski hram. Potom je biskup Antun u svojoj prigodnoj riječi zaželio djelatnicima katoličkih škola blagoslovljenu novu godinu, zahvalio im za žrtvu i ljubav koju ulažu u mlade naraštaje. Kazao je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak prikazuje Isusov prvi javni nastup koji je na neki način i odgojno-školski zanimljiv. Naime, dvanestogodišnji Isus krenuo je s roditeljima na hodočašće i očitovao svojevrsnu neposlušnost tako što je samovoljno ostao u hramu, umjesto da se s njima vratio u svoje zavičajno mjesto. Spomenuvši kako bi vjerojatno svaki roditelj poput Marije uputio prijekor svome djetetu zbog neprihvatljiva postupka, biskup je zapitao je li to zastarjeli odgojni model koji trebamo napustiti i okrenuti se novim, suvremenim načinima ophođenja s djecom. Jesu li s odgojnog gledišta možda pogriješili roditelji koji nisu primijetili da Isus nije s njima, ili je Isus krivo učinio što je ostao u hramu ne javivši se Mariji i Josipu? Istaknuo je da se kulturološki gledano o čovjekovu odgoju ne može razmišljati na način suprotstavljanja između nekadašnjeg i sadašnjeg. Kazao je kako u spomenutom evanđeoskom događaju nema mjesta za špekulacije i okrivljavanje bilo koga, jer je njegova poruka dublja i dalekosežnija od toga. Naime, sama činjenica da je Bogo-čovjek Isus sjeo među učitelje, slušao ih i pitao ima osobitu težinu zbog toga što nas upućuje na to da se škola i odgoj ne mogu svesti samo na prenošenje znanja od starijih na mlađe, nego je ona izgradnja putem uzajamnog osluškivanja, propitkivanja i traganja za vlastitim smislom, gdje naš odnos prema Bogu i Boga prema nama ima sasvim posebno mjesto. U tom pogledu zanimljiv je Isusov odgovor na Marijin prijekor “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” On uzvraća protupitanjem: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”
Biskup je kazao kako Isusov „biti u onome što je Oca mojega“ nema tek smisao u tome da on treba biti u jeruzalemskom hramu, mjestu Božja prisutnosti, nego da bi pitajući i slušajući obznanio što je njegovo poslanje koje mu je povjerio Otac. Metoda pitanja i slušanja ima osobito značenje u traganju za odgovorima otkud smo došli, kamo smo krenuli, što je cilj i smisao našeg postojanja, te se na taj način susrećemo s istinom o samima sebi u dimenzijama onostranosti, u Bogu. Stoga u proširenom pogledu „biti u kući Oca mojega“ znači otkrivati u vlastitoj stvorenosti i svijetu oko nas ono što nas upućuje na Boga kao izvor i smisao svega postojećeg. Biskup je kazao djelatnicima katoličkih škola neka poučavajući mlade naraštaje u matematici, biologiji, kemiji te drugim predmetima propisanima kurikulom, zajedno s njima osluškuju ona pitanja koja su upisana u dubini svakog ljudskog bića i tragaju za odgovorima koji nadilaze predmetni pristup stvarnosti koju poučavaju. Neka pomognu mladima da se susretnu s dimenzijom vlastite onostranosti i upućenosti na Stvoritelja, te se povežu s njime i oblikuju život snagom vjere. Dodao je kako smo svjedoci da se čovječanstvo muči s problemima na život i smrt, među kojima je i ekološko pitanje te je zapitao: jesmo li usmrtili stvarnost oko sebe i planet zemlju? Istaknuo je kako se može reći da smo ugrozili zemlju i okoliš jer nismo poslušni Bogu koji je na svoj način prisutan u zakonitostima svijeta oko nas. Biskup je kazao kako je važno otkrivati učenicima u školi zakonitosti svijeta, a još važnije ih poticati da ih poštuju, ne dopuštajući našoj sebičnosti da razara nas same i svijet oko nas. Ustvrdio je da oduvijek postoji pitanje kako se odnositi prema stvarnosti oko sebe i prema samome sebi da bismo bili u skladu s Božjim naumom o nama. Kazao je kako smo stvoreni da bismo poštujući zakonitosti u vlastitom biću i svijetu oko nas sačuvali prirodu te očitovali svoju veličinu i dostojanstvo. Potaknuo je okupljene djelatnike katoličkih škola neka budu osjetljiva srca za stvarnost oko sebe u onim dimenzijama koje joj nismo mi dali, nego Bog.
Potom je biskup kazao kako ga pogađa evanđelistina tvrdnja da se Isus vratio s roditeljima u Nazaret i bio im poslušan. U današnjim odgojnom pristupu s poslušnošću se ne računa. No, istaknuo je kako Isusova poslušnost nije bila disciplinske naravi, nego stav utemeljen na ljubavi prema Ocu i poslanju koje mu je on povjerio, a koju je na svoj način svjedočio i u odnosu prema Mariji i Josipu. Sv. Pavao u Poslanici Filipljanima piše kako je Isus upravo svojom poslušnošću Ocu dokraja do u smrt, slomio okove zla i smrti te ostvario naše spasenje. Biskup je istaknuo da je ljubav čin poslušnosti najvećoj zakonitosti po kojoj djeluje Bog te da takvim ponašanjem i sami postajemo dionici njegova uspješnog svijeta, u koji su učitelji u katoličkim školama pozvani uvoditi mlade ljude, pomažući im da se izdignu iz zarobljenosti vlastitom sebičnošću. Izrazio je zahvalnost ravnateljima, učiteljima i drugim djelatnicima katoličkih škola što propitujući i osluškujući Božju istinu o nama i stvarnosti oko nas otkrivaju mladim ljudima duboke dimenzije njihova postojanja. Na kraju se osvrnuo i na izazov pandemije koronavirusa, potaknuvši sudionike susreta na racionalnost kojom treba odgovoriti na prijetnju bolesti COVID-19.
Po završetku biskupovih poticajnih riječi, predstojnik Žuljević predstavio je predavačicu dr. Katarinu Aladrović Slovaček, profesoricu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, a inače rođenu Pleterničanku, koja je održala predavanje pod nazivom “Komunikacijski i motivacijski izazovi današnjice za učitelje, odgojitelje i roditelje.
Dr. Aladrović Slovaček pozdravila je sve prisutne te zahvalila na ukazanom povjerenju i časti da održi predavanje. Potom je progovorila o obrazovanju u doba globalizacije, digitalizacije i pandemije istaknuvši kako je obrazovanje više nego ikada osviješteno koliko je nužno slijediti promjene u društvu koje se trebaju odražavati i na obrazovni sustav. Naglasila je kako veliki problem stvara vrlo loša čitalačka pismenost u djece, ali i odraslih, što se reflektira, ne samo na humanističke predmete, nego i na prirodoslovne. Nakon toga govorila je o vrstama motivacije. Rekla je da većinu 
ljudi pokreće ekstrizična, ali kako je osjećaj puno bolji kada nešto napravimo zbog intrizične motivacije te je istaknula da je važno da upravo u sebi pronađemo motivaciju. Završivši s motivacijom dr. Aladrović Slovaček progovorila je i o komunikaciji naglasivši kako postoji nekoliko vrsta komunikacije kao što su jaka, slaba, jednosmjerna i dvosmjerna. Posvijestila je prisutne da na komunikacijske vještine kod djece najviše utječu mediji, struktura obitelji, jezično okruženje, obrazovanje roditelja, čitalačke navike i institucijski odgoj i obrazovanje. Naglasivši kako je “moja komunikacija, moj otisak u svijetu” te da je učitelj govorni, ali i svaki drugi “model” svojim učenicima, dr. Aladrović Slovaček završila je svoje zanimljivo i iscrpno predavanje.
Potom je uslijedio drugi dio susreta kada su ravnatelji, pod moderiranjem predstojnika Žuljevića, iznijeli aktualna pitanja i tekuću problematiku, a spomenuti su i primjeri dobre prakse.
Na koncu duhovno-formacijskog susreta održano je klanjanje pred Presvetim u katedrali sv. Terezije Avilske, koje je predvodio vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj gimnaziji Krunoslav Siroglavić.
Susret je završio u blagovaonici Katoličke osnovne škole prigodnim domjenkom.
