Na spomendan Gospe Lurdske, 11. veljače 2022. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima Požeškog dekanata i vjernicima grada Požege.
U homiliji biskup je kazao kako je nedavno na pitanje jednog svoga poznanika: „Hoće li biti rata između Rusije i Ukrajine, a možda i šire?“, odgovorio da on to ne može znati, ali da jako dobro znade kako je u takvim situacijama imala odgovor Isusova Majka, kako nam to potvrđuju i njezina ukazanja u Lurdu i Fatimi. Naime, u navedenim ukazanjima ona je s djecom razgovarala i o tim važnim i teškim ljudskim pitanjima, ustvrdio je biskup. Podsjetivši sudionike slavlja da je Marija u Fatimi 1917. – a to je godina u kojoj se dogodila „Oktobarska revolucija“ i još plamtio Prvi svjetski rat – razgovarala o tom s djecom vidiocima, spomenuvši između ostaloga i obraćenje Rusije. Ustvrdio je važnost činjenice da je Marija o tom razgovarala s malom djecom, a ne s državnicima, i kao odgovor na teško ratno stanje pozvala na molitvu za obraćenje. Napomenuvši kako obraćenje nije neki izvanjski događaj, nego stvarnost u čovjekovu duhu, srcu i savjesti, ustvrdio je da je Marija u Lurdu 1958. godine pokrenula duboka i važna pitanja na koja mi nemamo pravih odgovora, ali ima Bog. Upozorivši sudionike slavlja kako su nam zbog aktualnih događanja s obzirom na napetosti između Rusije i Ukrajine, na COVID-19 i puno toga drugoga u Hrvatskoj, oči usmjerene prema dolje, jednih prema drugima, prema političarima i drugim zemaljskim moćnicima, biskup je ustvrdio da su Lurd, Fatima i druga mjesta Marijinih ukazanja zapravo veliko okretanje naših pogleda prema gore, na nebesku stranu iz koje potječemo i kojoj konačno pripadamo. Na taj način postajemo ljudi koji nisu bez orijentira i koji prepušteni samima sebi u svojim nemoćima smišljaju neke svoje pothvate za ono za što nam samo Bog može biti rješenje.
Ustvrdivši kako je slično bilo i u davno doba o kojem govori naviještena Božja riječ u ulomku prvog čitanja iz Prve knjige o kraljevima. U njem sveti pisac pripovijeda kako je neki Jeroboam, nekoć službenik kralja Salomona, prezreo Boga Izraelova i Stvoritelja svijeta, okrenuo se štovanju poganskih idola i počeo kovati urotu kako da preotme kraljevstvo od Salomonova nasljednika. Tog Jeroboama susreće prorok Ahija, čineći pred njim znakovitu gestu: razderao je svoj novi plašt na dvanaest dijelova, da bi podsjetio na dvanaest plemena Izraelovih, i deset dijelova predao Jeroboamu, označavajući time podjelu među plemenima i razdor jedinstvenog kraljevstva na sjeverno – Izrael i južno – Judeju, kao svojevrsnu Božju kaznu za njihovu nevjeru. Aktualizirajući taj drevni starozavjetni događaj, biskup je ustvrdio da su podjele o kojima govori naviještena Riječ Božja veoma poučne i nama danas, napose kako bismo znali što nam je činiti u našim današnjim podjelama u Hrvatskoj, kao i drugdje po svijetu, posebice s obzirom na krizu u odnosima između Rusije i Ukrajine. Možemo reći kako prorok Ahija upozorava i današnje ljude, koji potaknuti vlastitom sebičnošću prestaju upirati pogled prema nebu i bave se isključivo zemaljskim rješenjima, da će time zaoštriti stanje podjela i napetosti u kojem bi na koncu sve moglo puknuti i raspasti se, te više neće znati ni tko su, ni kamo idu i što bi zapravo trebali činiti, ustvrdio je biskup. Kazao je kako nas Marija iz Lurda proročki upozorava da su sve naše obiteljske, narodne i međunarodne podjele plod nevjernosti Bogu i njegovim zakonima, te nas majčinski poziva na obraćenje Bogu živomu i da u njega položimo sve svoje nade te u vjernosti njemu gradimo svoju budućnost. Ukoliko nema obraćenja u savjestima političara i drugih ljudi, sve su manje mogućnosti da se rodi miran i pomiren svijet, svijet međusobnog zajedništva i razumijevanja. Stoga doista valja na poticaj Marijin moliti, zaključio je biskup Antun.
Ustvrdio je da je molitva otvaranje naših zatvorenosti za Boga, dodavši kako nam naviješteni evanđeoski ulomak svjedoči koliko se Gospodin Isus Krist zauzimao da budemo bića otvorena za njega. Naime, prilikom izlječenja gluhonijemog čovjeka on je u njegove uši utisnuo prste svoje moćne božanske ruke, upravio pogled u nebo i uzviknuo aramejski „Effata!“, što znači „otvori se!“, pozvavši ga da otvori ne samo svoje tjelesne uši kojima će slušati ljudski govor i rastvori svoj jezik kojim će izgovarati ljudske riječi, nego da se cijelim svojim bićem otvori za Boga i svojom molitvom uđe u razgovor s njime o vlastitoj sudbini i smislu svoga postojanja. Biskup je naglasio kako taj Isusov „Effata!“ odzvanja i u naše doba u Lurdu, iz kojega nas Marija snažno poziva, potiče i pomaže da se otvorimo Bogu. Kazao je kako u Lurd ne hodočaste samo mnogi bolesnici moleći za zdravlje tijela, nego i mnogi ljudi koji su u srcu, duši i savjesti ranjeni zlom i grijehom, tražeći zdravlje duše, te kako Marija svima njima pomaže da se otvore Bogu koji im jedini može podariti cjelovito zdravlje. Biskup je pozvao sudionike slavlja da svoje molitve ne ograniče samo na traženje tjelesnog zdravlja, koje nam je potrebno, nego da mole za milost ozdravljenja cijeloga svoga bića i za pobjedu nad najvećom gluhoćom našeg postojanja kojoj je ime grijeh i smrt.
Nastavljajući tumačiti potrebu naše otvorenosti za Boga, biskup se prisjetio riječi što ih je izgovorio papa Ivan Pavao II. u propovijedi na svetoj misi prigodom početka njegove papinske službe, 22. listopada 1978. godine: »Ne bojte se! Otvorite, štoviše širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku, samo on to zna. Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran u značenju života na ovoj zemlji, salijeću ga sumnje, koje se pretvaraju u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku; samo on ima riječi života; da, vječnoga života.« Biskup je zahvalio Ivanu Pavlu, koji je po svom geslu „Totus tuus“ bio sav Marijin, i koji je tom svojom marijanskom osjetljivošću, i lurdskom i fatimskom i čenstohovskom, a onda kasnije i našom bistričkom i solinskom, posvjedočio koliko nam Marija pomaže da se otvorimo njezinom božanskom sinu Isusu Kristu, kako bi on u svakome od nas ostvario ono zdravlje i onu veličinu postojanja koju je izvojevao za nas na križu svojom ljubavlju jačom od smrti.
Izrazio je uvjerenje da sudionici slavlja osjećaju kako je iz Lurda 1858. godine krenuo dinamizam, ukorijenjen u Božjoj istini o nama, te ih je pozvao da ponovno otkriju sebe u tim istinama u susretu s Bogom u Lurdu, ostalim Marijinim svetištima i mnogim drugim mjestima gdje vjernici Marijinim služenjem i zagovorom postaju obdareni Božjom blizinom i ljubavlju. Podsjetio ih je kako su Požežani ovdje u crkvi sv. Terezije ubrzo nakon Marijinih ukazanja u Lurdu postavili oltar i Gospin kip, pred koji je trajno do danas dolazila povorka onih koji su vjerom prepoznali Marijino služenje zdravlju njihove duše i tijela. Zahvalio je Isusovoj Majci za to njezino služenje u gradu Požegi, po kojem su se mnogi otvarali Bogu, upravljali oči prema nebu i zahvaćeni Kristovom milošću bili u svojim srcima i dušama oblikovani na onu mjeru života koju je Bog naumio kad je u svojoj dobroti i ljubavi stvorio čovjeka.
