Na svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, 19. ožujka 2022. Katolička osnovna škola u Požega proslavila je svoga nebeskog zaštitnika. Tom prigodom biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali svečanu svetu misu.
Zapodjenuvši u homiliji dijalog s učenicima, biskup Antun se zanimao kako im je u školi i jesu li već naučili sve ono što su prema planu i programu svoga razreda do ovog trenutka trebali usvojiti. Kazao je kako je važno da oni, učeći gradivo nekog školskog predmeta, ulaze u jedan novi svijet koji nisu poznavali i u koji nisu mogli sami krenuti. Primjerice, dok uče hrvatski jezik, ulaze u svijet naše pisane riječi, a dok u matematici uče računati i druge operacije, ulaze u svijet kojemu se jedva nazire kraj. Upitavši učenike kakvu je školu završio sv. Josip te je postao velik i svet pa ga cijeli svijet danas slavi, odgovorio je da je pohađao „školu šutnje“. On je u toj „školi“ kojoj je ime molitva dolazio u dodir s Bogom i nebeskim stvarnostima, ulazio u Božji svijet, ustvrdio je biskup. Rekao je da u molitvi, „školi šutnje“ čovjek svojim otvorenim srcem, pameću i cijelim svojim bićem ulazi u zajedništvo Božjeg života, postaje dionik – ne onoga što se može dohvatiti učenjem hrvatskog jezika, matematike, biologije, kemije, zemljopisa i drugih predmeta – nego one božanske stvarnosti kojoj mi po srcu zapravo pripadamo te u dodiru s Bogom pronalazimo sebe u najdubljim odrednicama svoga bića. Poručio je učenicima kako ne bi bilo dobro kad bi oni kroz školske predmete upoznavali samo stvarnosti ovoga našeg svijeta, a da ne uđu u Božji svijet. Premalo bi bilo da samo nauče pojedine predmete i područja života u koja nas oni uvode, a ostanu daleko od onih mogućnosti koje Bog po nama želi ostvariti, dodao je biskup.
Kazao je kako je u prvom čitanju iz Druge knjige o Samuelu prorok Natan u ime Božje obznanio kralju Davidu da neće on Bogu graditi materijalni hram u Jeruzalemu, koji je stvarnost iz ljudskih mogućnosti, nego će Bog ostvariti ono što dolazi iz njegovih mogućnosti: podići će potomka koji će se roditi od njegova tijela i uspostaviti kraljevstvo čije će trajanje biti vječno. Biskup je ustvrdio da se to obećanje ispunilo u najvećem i najslavnijem Davidovu potomku, Isusu Kristu, a naviješteni Matejev evanđeoski ulomak nam svjedoči da je on roda Davidova po Josipu, po čijem smo tihom i vjernom služenju i suradnji svi mi postali dionici Božjeg nauma spasenja. To se zbilo tako da je Josip u „školi šutnje“ shvatio i preuzeo biti suradnik Božji na ostvarenju onoga najvećega što dolazi iz Božjih mogućnosti: pobjede života nad smrću u Isusovu križu, ustvrdio je biskup. Dodao je kako se Josip u toj suradnji s Bogom nalazi na crti Abrahamove vjere, koju tumači sv. Pavao Rimljanima u današnjem drugom čitanju, po kojoj je on poput Abrahama postao ocem mnogih naroda, koji se krštenjem u Isusu Kristu rađaju u Crkvi na novo djetinjstvo i postaju dionici života vječnoga.
Biskup Antun pojasnio je učenicima kako se u našoj sabranosti pred Bogom, u molitvi i šutnji s nama zbiva nešto čudesno: u povjerenju srca mi postajemo budni za samoga Boga. Kad imamo povjerenje u mamu, tatu, prijatelje, to je velik događaj, jer tim putem stižemo daleko. Ali kad imamo povjerenja u Boga, možemo stići do neba, do vječnosti, kazao je biskup. Pozvao je učenike da se u svojim težnjama ne ograniče na ono što mogu postići svojim ljudskim snagama, nego budu otvoreni za ono što mogu postići samo po Bogu. Kazao je da sv. Pavao hvali Abrahama u Poslanici Rimljanima zato što je povjerovao Bogu kad mu je obećao ono što je ljudski izgledalo nemoguće – da će njemu starcu i njegovoj ženi nerotkinji Sari podariti sina Izaka i po njemu podići veliko potomstvo. Ono što se dogodilo po Abrahamovoj vjeri bilo je znak novoga čovjeka i svijeta koji će se ostvariti po Isusovu posvemašnjem povjerenju Ocu, do u smrt na križu, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako smo svi po krštenju u Isusu Kristu postali Abrahamovo potomstvo, rodbina Božja i na neki način rodbina sv. Josipa. On je poput Abrahama povjerovao Božjem anđelu da će se u Isusu dogoditi veliko Božje djelo spasenja, i prihvativši Mariju u čijem krilu je Isus bio začet po Duhu Svetom svima nama dao primjer kako treba surađivati s Bogom u njegovu naumu spasenja. Biskup je pozvao učenike da nasljedujući primjer sv. Josipa odluče biti ljudi velikog srca koji će uz školu u kojoj uče razne predmete iskreno voljeti „školu šutnje“ i u molitvi stjecati iskustvo Božje blizine, njegova svjetla i snage, kako bi on po njima mogao u Hrvatskoj ostvarivati svoje naume. Pozvao ih je neka mole da po zagovoru sv. Josipa svatko od njih bude prostor one Božje moći s Isusova križa kojoj je ime ljubav, te da već od svojih mladih dana budu dionici njegove pobjede za svu vječnost.
