Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 16. prosinca Kaznionicu u Požegi i tom prigodom predvodio euharistijsko slavlje za djelatnike i osobe koje se nalaze u toj ustanovi. Na početku je pozdravio ravnatelja, djelatnike i sve nazočne. Primijetio je da je vrijeme od njihova prošlogodišnjeg susreta brzo prošlo, i da je lako odgovoriti na pitanje što se kroz to doba izvanjski s njima događalo, ali da je mnogo teže otkriti ono što se s njima iznutra događa. Stoga ih je pozvao da svrate u svoju nutrinu i pronađu sebe uz pomoć Božjeg svjetla, rekavši da će tek onda pravo znati tko su.
Podsjetio ih je da se iduće godine navršava dvadeseta obljetnica utemeljenja Požeške biskupije, i da će ona svečano biti proslavljena Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom, poručivši im da oni, premda ovdje fizički zatvoreni, nisu duhovno isključeni iz zajedništva Isusove Crkve koja živi u Požegi, nego da su njezin sastavni dio. Pozvao ih je da se na početku slavlja pokaju za ono što je u njima grješno i mračno, i da moću Božjeg praštanja i milosrđa izađu iz tog mraka.
Homiliju je započeo tvrdnjom kako redovito svi ljudi za Božić žele biti kod kuće, u krugu svoje obitelji, te da je razumljivo da to žele i zatvorenici. To nam svjedoči, kazao je biskup, kako je u naše biće upisano da nismo stvoreni za raspršenost, za odvojenost jedni od drugih, nego za „biti zajedno“. Podsjetio je na centrifugalne snage u svijetu koje razdvajaju, otuđuju ljude jedne od drugih, sukobljavaju jedne s drugima. Na temelju naviještenog ulomka iz Knjige Izaije proroka, koji je babilonsko sužanjstvo, raspršenost svoga naroda u tuđini protumačio kao posljedicu nutarnje izgubljenosti pojedinaca i nevjernosti Bogu kao najveće tuđine koja se nekome može dogoditi, biskup je spomenuo kako i današnje stanje međuljudskih sukoba i ratova treba pripisati nutarnjoj razorenosti pojedinaca. Istaknuo je kako prorok naviješta svojim sunarodnjacima Božju pravednost, koja ih kao pojedince i kao narod želi sakupiti u jedno, i poziva ih da se svi zauzimaju za takvu pravednost kroz obnovljenu vjernost Bogu. Štoviše, iskustvo progonstva među poganske narode proroku je bila prigoda navijestiti Božji univerzalni zahvat, okupljanje svih naroda u zajedništvo njegova božanskog života. Dok duh sebičnosti i mržnje stvara sukobe i ratove, pokreće ljude na bijeg i dok pohlepa za što većim bogatstvom razbija, zagađuje i okoliš, Bog Duhom svoje ljubavi ostaje trajna svemirska centripetalna snaga, te nam u Isusu Kristu daje jamstvo da neće pobijediti centrifugalne sile, nego duha njegove ljubavi, ustvrdio je biskup. Rekao je da nas Božić svake godine podsjeća tko smo mi u svojoj izvornosti, pomaže nam da uz Božju pomoć ne budemo oni koji stvaraju podjele i razdvajaju ljude, već sabiru i povezuju u zajedništvo, kroz poštovanje i prihvaćanje jedni drugih. To znači, zaključio je biskup, da i u zatvoru može biti lijepo, kad njegovi stanovnici, računajući s Bogom, njeguju ljepotu srca i bistrinu savjesti.
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak biskup je kazao kako neki Isusovi suvremenici, napose farizeji i pismoznanci nisu uspjeli prodrijeti u stvarnost njegove osobe jer su si unaprijed odredili da nitko ne smije biti drugačiji od njih samih, jer su sveli svijet na razinu svojih mogućnosti i potreba, ukopali se u nemoć vlastite sebičnosti. Ivan Krstitelj ih poziva da se obrate i krste u znak spremnosti odreći se takva opredjeljenja, ali oni to nisu prihvatili. Za razliku od njih Ivan će i iz zatvora očitovati svoju posvemašnju pozornost za onoga koji treba doći i poslati učenike da pitaju Isusa je li on taj. U svom odgovoru Isus se ne poziva na neko ljudsko svjedočanstvo, nego na Očevo, i iz posebnog odnosa s Ocem potvrđuje jedinstvenost svoje osobe. Biskup je istaknuo kako je Otac konačno posvjedočio tko je Isus kad ga je uskrisio od mrtvih, kad je postao pobjednik nad smrću te nam u njem snagom Duha dao lijek besmrtnosti, kojim može ozdraviti naš bolesni duh, savjest ranjenu zlom. Ustvrdio je da upravo ljudi duhovno oboljeli prenose svoje stanje na okolinu u kojoj žive i u svoje djelovanje, te po njima politika, gospodarstvo i druge razine života postaju korumpirani. Naprotiv, naglasio je biskup, čovjek zdrava duha, moćan iznutra za dobro, stvara novo društvo. Pozvao je sudionike slavlja da se u ovoj ustanovi trude biti ljudi, koji shvaćaju da čovjek ne postaje bolji mijenjanjem okolnosti oko sebe, kao što su zakoni, poboljšani materijalni uvjeti ili nešto drugo, nego snagom Božjom kojoj se svakodnevno otvaraju. Poželio im je puno hrabrosti u takvom duhovnom koračanju prema Božiću.
Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnima čestitao Božić, a ravnatelju i svim djelatnicima Kaznionice zahvalio za ono što nastoje činiti da stanovnici ove ustanove mognu u specifičnim uvjetima živjeti svoje dostojanstvo. Zahvalio je dušobrižniku Slavku Starčeviću za njegovo služenje u Kaznionici te pjevačicama iz Buka koje su obogatile slavlje. Jedna je zatvorenica u ime svih nazočnih biskupu Antunu zahvalila za dolazak i predvođenje misnog slavlja, čestitala mu Božić i uručila ručni rad koji su izvezle zatvorenice.
Vijesti BISKUP POHODIO POŽEŠKU KAZNIONICU
