Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Dj 4, 32-37; Ps 92, 1ab. 1c-2. 5; Iv 3, 7-15.
Titular: Buk, Čaglić, Davor, Vrbova – sv. Juraj, mučenik – svetkovina.
Evanđelje dana (Iv 3, 7-15)
“Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.”
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
»Treba da se rodite nanovo, odozgor.
Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«
Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«
Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?
Zaista, zaista, kažem ti:
govorimo što znamo,
svjedočimo za ono što vidjesmo,
ali svjedočanstva našega ne primate.
Ako vam rekoh zemaljsko
pa ne vjerujete,
kako ćete vjerovati
kad vam budem govorio nebesko?
Nitko nije uzašao na nebo
doli onaj koji siđe s neba,
Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.«
Razmišljanje
Danas nam je razmatrati odlomak iz Isusova razgovora s farizejom Nikodemom. Misao vodilja u ovom razgovoru jest teza: obnova u duhu. Treba da se rodite nanovo od Duha – govori Isus. U ovom trenutku bih Vas želio potaknuti da posegnemo za komentarom sv. Justina (100. – 168.) velikog apologeta (branitelj vjere). U povijesti Crkve prvih vremena bilo je jako puno branitelja vjere, apologeta koji u usmenim izlaganjima, a kasnije pisanim djelima, apologijama, nastupaju u obranu vrjednota koje je Isus naviještao. Ta djela su izvor života i znanja kojima se Crkva hrani stoljećima. Posegnimo i mi za tim studencem znanja i molimo za učvršćenje naše vjere. „Ta u prvom svom rođenju došli smo na ovaj svijet nesvjesni, rodili smo se sukladno prirodnom zakonu iz spolnog odnosa i sjedinjenja naših roditelja, no rodili smo se sa zlim sklonostima i navikama. Dakle, da ne bismo zauvijek ostali samo slijepa djeca zakona prirode i nesvjesnosti, nego više slobodnog odabira i znanja te da dobijemo otpuštenje počinjenih grijeha, u vodi se nad onim koji se želi ponovno roditi i tko se kaje za svoje grijehe izgovara ime Boga Oca i Gospodara svega stvorenoga (…) Ovo se polijevanje zove prosvjetljenje, jer oni na kojima se ono vrši doživljavaju prosvjetljenje uma. Ta onaj tko biva prosvijetljen to prosvjetljenje stječe u imenu Isusa Krista raspetoga pod Poncijom Pilatom i u Duhu Svetom koji je po prorocima navijestio sve što se odnosi na Isusa.“ (sv. Justin, I. Apologija, Pierwsi apologeci greccy; Wzdawnictwo M., Krakow 2004., str. 251. – 252.). Neka nam ove riječi koje su praktični komentar današnjeg evanđeoskog odlomka pomognu u duhu iskrenog predanja uputiti se mislima pod Križ. Molimo u toj molitvi za duhovni dar uzvišenja Križa, znaka našega spasenja te znaka u kojem smo prosvijetljeni, oslobođeni od grijeha i vraćeni u slobodu. Zahvalimo što je po tom znaku sišla na nas punina Božje milosti po krštenju u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Roditi se nanovo od Duha za nas je poziv da obnovimo u sebi dostojanstvo djeteta Božjega koje smo dobili na svetom Krštenju. Ta znak svetoga Krštenja kada se jedanput primi, više se ne ponavlja, ali je dobro obnavljati ga u čestoj sv. ispovijedi, sv. Pričesti, u svakodnevnoj molitvi. Život po vjeri treba prenositi dalje svojim primjerom. F. P.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
