Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Dj 9, 31-42; Ps 115, 12-13. 14-15. 16-17; Iv 6, 60-69.
Hodočašće djece osnovnih škola i ministranata u Voćin.
Evanđelje dana (Iv 6, 60-69)
“Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.”
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«
»Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.«
»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Razmišljanje
Među Isusovim učenicima (skupina je to brojčano puno veća od broja apostola) pojavljuju se i oni što sumnjaju u Njega. Uzrok su bile Učiteljeve riječi o blagovanju Njegova Tijela i Njegove Krvi. Slušatelji su te riječi shvatili doslovno imajući na umu Spasiteljevo fizičko tijelo i krv. Te su ih riječi sablaznile o čemu i sami govore: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? Isus svjestan njihova mrmljanja kaže: Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Ne pokušavajući učenicima uopće objašnjavati detaljno istinu koju u tome trenutku ne razumiju, Isus ih podsjeća na Svoje Božansko porijeklo. U trenutku Uzašašća moći će Ga vidjeti kako se vraća tamo gdje je prije bio. Na ovaj im način pokušava osvijestiti da Njegove riječi, premda teške i neshvatljive, dolaze od Onoga koji je prije vjekova. Isus je Bog i zbog toga se može i treba vjerovati Njegovim riječima bezuvjetno pa i onda kada su teške i neshvatljive. Već je davno prije Gospodine preko proroka Izaije rekao: Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti… Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. (Iz 55, 8-9) Dakle, Isus poziva na vjeru Njegovim riječima (pa i onima tvrdim), jer one vode u istinski, trajni i Vječni Život. Unatoč riječima objašnjenja i ohrabrenja, mnogi Isusovi učenici su se povukli i prestali ići za Njim. Isus, ne želeći nikoga zadržavati uza se silom, pita i Svoje najbliže suradnike, Dvanestoricu, o njihovim namjerama. Šimun Petar u njihovo ime odgovara: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji. Najvjerojatnije je da apostoli i nadalje nisu razumjeli „tvrdu besjedu” svoga Učitelja, ali su ispovjedili svoje povjerenje u Njega i u ono što govori. Kakav je moj odnos prema Božjoj Riječi? Jesam li u stanju podvrgnuti joj se i poslušati Božju Riječ i onda kada mi se čini preteška i neshvatljiva? J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
