Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
UZAŠAŠĆE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
Svetkovina
Čitanja: Dj 1, 1-11; Ps 46, 2-3. 6-7. 8-9; Ef 1, 17-23 ili Heb 9, 24-28; 10, 19-23; Lk 24, 46-53.
Titular: Ruševo – Uzašašće Isusovo – svetkovina.
Klanjanje: Vetovo.
Evanđelje dana (Lk 24, 46-53)
“Dok ih blagoslivljaše, uznesen bî na nebo.”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.«
Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
Razmišljanje
Isus je otajstvo Uzašašća na Nebo živio puno prije nego što se ono dogodilo. Zamjećujemo i čitajući stranice sv. Evanđelja vidimo kako je u Isusu sazrijevalo – počev od Njegova djetinjstva – shvaćanje Njegova poslanja i želja da bude s Ocem (čitamo o tome već u odlomku koji govori o ostanku dvanaestogodišnjeg sina Marije i Josipa u Jeruzalemskom hramu). Nagovještaj Njegova Uzašašća na Nebo susrećemo i na Posljednjoj Večeri kada govori da odlazi pripraviti nam mjesto. Te i druge događaje iz života Sina Božjega možemo razmatrati kao poziv na svjesno proživljavanje ovozemaljskoga života s vjerom i željom da dospijemo u Nebo gdje ćemo biti zajedno s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, Marijom, Anđelima i Svecima. Grijeh i đavao nas ponižavaju, vuku prema dolje, ali Sin Božji koji nas je Svojom Krvlju otkupio, uvijek nas vuče prema gore, prema radosti, prema Očevoj ljubavi koja je uvijek veća od zla i našega grijeha. D. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
