Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Am 9, 11-15; Ps 84, 9. 11-12. 13-14; Mt 9, 14-17.
Evanđelje dana (Mt 9, 14-17)
“Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?”
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«
»I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«
Razmišljanje
Poznajem ljude koji poste u određene dane koji su im važni bilo zbog obiteljskih, bilo zbog vjerskih razloga. Gledajući plodove, čini se da taj post ništa ili vrlo malo mijenja u njihovim životima. Ne želim reći da post nije potreban. Naprotiv! Dragocjen je i mislim da treba stalno podsjećati i govoriti o ulozi posta u životu kršćanina. No, post iz pukog običaja, kad zaboravimo koja mu je uloga i svrha, može biti besplodan. U životu se susrećemo s „prirodnim postom“ na koji nas nagnaju teški životni događaji i okolnosti: smrt drage osobe, bolest, kad nam je srce puno tuge, kad se budimo prije zore da dođemo do radnog mjesta, kada čitavu noć probdijemo uz dijete… Postoji i post na koji se sami odlučujemo prikazujući ga za nekoga ili onaj na Veliki Petak kada postimo iz ljubavi prema Gospodinu Isusu da bismo bili što tješnje povezani s Njime dok On podnosi muku za nas. No, ima trenutaka u našem životu u kojima Gospodin želi da se radujemo, plešemo, pjevamo pa i onda kad su običaji drugačiji. Običaje trebamo poštovati, ali se još više trebamo usredotočiti na ono što Bog govori. Njegova Riječ se u mnogim trenutcima čini kontraverzna. Ali kada dublje zaronimo u Nju, onda otkrivamo mudrost. D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
