Prigodom 25. obljetnice osnutka Požeške biskupije, oko 300 hodočasnika, predstavnika vjernika različitih razina iz svih dekanata – od svećenika i bogoslova, vjeroučitelja i obitelji, do katoličkih škola i mladih – predvođeni požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem hodočaste od 3. do 8. srpnja 2022. u Rim. Središnji događaj hodočašća bilo je zahvalno euharistijsko slavlje u Bazilici sv. Petra, 5. srpnja, na sam dan 25. obljetnice osnutka požeške mjesne Crkve, koje je predvodio biskup Antun. 
Pozdravljajući hodočasnike, biskup je rekao: »Radujem se zajedno s vama što smo kod sv. Petra, i što nas on prima onako kako je tijekom naših četrnaest stoljeća primao tolike Hrvate koji su mu dolazili s poštovanjem i zahvalnošću. Vjerujem da ste ponešto umorni, ali da vam je srce budno vjerom koja prepoznaje tko smo u Bazilici sv. Petra kao pojedinci, napose kao zajednica vjernih naše Biskupije. Na današnji dan u podne prije dvadeset i pet godina obznanjeno je ovdje pri svetom Petru u Rimu i u Zagrebu da je papa Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju i imenovao njezina prvog biskupa. 
Od srca vam čestitam Srebrni jubilej naše mjesne Crkve.« Napomenuo je kako Papa Franjo tijekom mjeseca srpnja nema pastoralnih programa, ali da nam je za ovu dragu prigodu uputio čestitku, koja će biti obznanjena na središnjoj proslavi 25. obljetnice Požeške biskupije idućega 21. kolovoza u Voćinu. Potom je rekao: »Ovim svetim slavljem želimo se u zajedništvu odanosti i ljubavi s papom Franjom na grobu svetog Petra i svetog Ivana Pavla II. zahvalno spomenuti toga povijesnog dana naše Biskupije. Radujem se što ovo pobožno djelo mogu ostvariti s vama hodočasnicima, predstavnicima ili na neki način delegatima svih svećenika i vjernika naše Biskupije, spremnih ugraditi u njezin jubilej svoju plemenitost i žrtvu. 
Na mjestu smo gdje je Petar, apostolski prvak i čelnik Isusove Crkve mučeničkom krvlju posvjedočio vjernost svome Gospodinu. Govor Petrova svjedočanstva nije izgubio snagu tijekom dvije tisuće godina te želi odjeknuti i danas u svakome od nas njegovom ispoviješću vjere: Ti si Krist, Sin Boga živog, a koju u našoj Biskupiji potvrđujemo geslom: Krist danas i uvijeke. Na svoj način čuli smo taj govor i u riječima svetog Ivana Pavla II. kad je Petrovom moći ključeva kojom mu je Isus udijelio vezivati i odrješivati, odlučio ustanoviti Požešku biskupiju kako bismo u njoj pripadali jednoj svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Zahvalimo Bogu za status i dostojanstvo koje nam je time udijelio i zamolimo ga da po zagovoru svetog Petra i sv. Ivana Pavla II. vjeru svih članova naše požeške Crkve učvrsti, nadu ojača, ljubav uveća. Pozivam vas da se odreknemo grijeha te se čista srca sjedinimo s Isusovom žrtvom na križu, kako bi nam on u mnogim našim nemoćima darovao snagu svoje pobjede nad smrću.«
U homiliji biskup je rekao da bi bilo zanimljivo čuti kako se svaki od hodočasnika osjeća nakon dvije noći i jednoga dana puta, ali da nas mjesto na kojem se nalazimo potiče na drugačije razmišljanje. Parafrazirajući riječi koje je sv. Ivana Pavao II. izgovorio u splitskoj Katedrali: »Ovdje povijest ne šuti«, kazao je da ni na ovom mjestu ne šuti povijest jer Petar govori. Naglasio je kako ta povijest nije započela ovdje, nego u Galileji, u Cezareji Filipovoj, kako svjedoči evanđelist Matej u naviještenom evanđeoskom ulomku. Ondje je Isus upitao svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«, a zatim: »A vi, što vi kažete tko sam ja?« Petar je u ime svih apostola odgovorio: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«. 
Isus odvraća Petru kako do te istine nije došao svojim ljudskim umom, nego mu je to objavio nebeski Otac. U Isusu Kristu je, dakle, progovorila objava Božja o tome tko je Bog i što je naumio s nama ljudima, ustvrdio je biskup. Vjera da je Isus Krist Pomazanik znači prihvaćati ga kao stoljećima iščekivanog Mesiju koji će ljudima donijeti konačno spasenje. No, on nije Mesija na način kako su to Židovi zamišljali, nego na božanski način koji je potrebno Petrovom vjerom prihvatiti.
Biskup je spomenuo hodočasnicima kako je Isus nakon svoga uskrsnuća uputio apostolskom prvaku tri puta još jedno važno pitanje: “Petre, voliš li me?“, podsjetivši ga da ga je triput zatajio. Naime, Božje naume može se istinski shvatiti srcem koje voli, jer se ono na taj način približilo samoj Božjoj ljubavi. Na spomenuti Isusov upit Petar je odgovorio: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Na taj način Petar se vjerom i ljubavlju smjestio u Božji svijet, kazao je biskup i u Rimu će mučeničkom smrću posvjedočiti koliko je volio Isusa Krista i koliko mu je vjerovao. Potom je biskup ustvrdio kako je riječima »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati«, Isus slabašnog Petra povezao sa svojim božanskim naumom o Crkvi. Proglasio je da je 
Crkva njegovo djelo, a ne neka ljudska organizacija, i da ju je on osnovao na čvrstoj stijeni Petrove vjere, te mu dao „ključeve kraljevstva nebeskog“. Stoga nema Crkve bez Petra. Stari su naučavali „Ubi Petrus, ibi Ecclesia – Gdje je Petar, tamo je Crkva“, istaknuo je biskup. Naime, gdje je Petar, ondje je cjelovita vjera kojom se Isusa Krista cjelovito prihvaća te se u tom smislu s pravom može reći „Ubi Christus, ibi Ecclesia – Gdje je Krist ondje je Crkva“. Ona je božansko ljudska stvarnost, drugačija od naših naši pojmova o organizaciji, udrugama, i nekim drugim oblicima ljudskog djelovanja, kazao je biskup. Crkva je Isus Krist u kojeg se vjeruje, koji je prisutan među nama i koji je započeo ostvarivati svoje djelo s dvanestoricom učenika na čelu s Petrom i nastavio po njihovim nasljednicima na čelu s nasljednikom sv. Petra. Upravo na ovom mjestu gdje se nalazi oltar koji se zove „Confessio“, što znači oltar Petrove ispovijesti, Apostol je pred progoniteljima bio jak u vjeri i ljubavi za Isusa Krista te je za njega položio svoj život. Svima koji dolazi na ovo mjesto njegova mučeništva Petar je svjedočanstvom svoje vjere i ljubavi dao prepoznati tko su oni po Isusu Kristu u njegovoj Crkvi, ustvrdio je biskup.
Istaknuo je kako su naši predci tijekom svojih četrnaest stoljeća prepoznavali tu istinu te dolazili u Rim da bi na njegovu grobu obnovili vjernost Isusu Kristu i svjedočili da mu pripadaju u Crkvi koju je on povjerio Petru. Poručio je sudionicima slavlja da je to okvir vjere unutar kojeg razmišljamo i o Požeškoj biskupiji, utemeljenoj prije dvadeset i pet godina. Rekao je: Ona je dio jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve utemeljena na onoj vjeri koju je Petar ispovjedio o Isusu Kristu i onoj ljubavi kojom je bio sav njegov. Izrazio je želju da svi u Požeškoj biskupiji nastoje biti Isusovima, usvajajući Petrovo svjedočanstvo vjere i ljubavi, o kojem on progovara i u naviještenom ulomku iz njegove Prve poslanice, a odnose se prvenstveno na biskupe i svećenike, koje naziva starješinama Opominje ih i potiče kao onaj koji je svjestan da mu je Isus Krist povjerio zadaću da braću učvršćuje u vjeri. 
Nazočnim svećenicima, napose mladomisnicima, biskup je poručio da pohrane u srce Petrove opomene i poticajne riječi: »Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati, pasite povjereno vam stado«. Poziva nas neka ne budemo usmjereni prema samima sebi, nego uvijek prema onima za koje smo pastoralno odgovorni. Svaki biskup i svećenik pozvan je, naime, nadgledati što se zbiva s onima koji su im povjereni, da ne bi nekom uzmanjkalo Božje Riječi i snage svetih otajstava koje je Isus povjerio Crkvi. Još veli apostol Petar da sve trebamo činiti dragovoljno, ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno, ne kao gospodari 
baštine, nego kao uzori stada, »pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.« Tako Petar predstavlja Isusa Krista kao ključ konačnog smisla svega postojećega po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, ustvrdio je biskup. Homiliju je zaključio pitanjem vjerujemo li mi i volimo li Isusa Krista u svojoj Požeškoj biskupiji onoliko koliko mu je sv. Petar vjerovao i volio ga. Zamolio je sv. Petra i njegova nasljednika sv. Ivana Pavla II. da nas kod Boga zagovaraju i pomognu da u svojoj vjeri budemo bogati, u ljubavi veliki, i da Isus Krist uvijek, i u najtežim vremenima, bude naš pobjednik nad smrću.
Nakon svete pričesti sudionici slavlja, sjedinjeni sa svim vjernicima Požeške biskupije uputili su za nju Bogu molitvu na dan kad ona slavi srebreni jubilej svoga utemeljenja. Biskup je kazao hodočasnicima da s grobova sv. Petra i sv. Ivana Pavla II. ponesu snažnu poruku da je nemoć sve ono što nije vjera i što nije ljubav, te im poželio da u tom raspoloženju nastave svoje hodočašće i puni obnovljenih opredjeljenja vjere vrate se svojim kućama. Primivši završni blagoslov sudionici slavlja uputili su se u procesiji na grob sv. Ivana Pavla, utemeljitelja Požeške biskupije, pjevajući himan „Otvorite vrata Kristu“. 
Biskup je podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. za svog zemaljskog života imao veliko i toplo očinsko srce za Hrvate, i za Požešku biskupiju koju je osnovao, da ga zacijelo ima i sada u nebeskoj slavi te ih je pozvao da mu očituju zahvalnost te povjere njegovu zagovoru svoju mjesnu Crkvu. Nakon što su hodočasnici izmolili molitvu sv. Ivanu Pavlu II., zaključivši poklikom „Sveti Ivane Pavla, moli za nas!“, biskup ih je potaknuo neka trajno ostanu molitveno povezani sa svetim Utemeljiteljem, osobito u kripti požeške Katedrale, gdje je pohranjen dio njegove krvi.
