DEVETENAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Rembrandt – Prispodoba o ludom bogatašu, 1627.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Devetnaesta kroz godinu

Čitanja: Mudr 18, 6-9; Ps 32, 1 i 12. 18-19. 20 i 22; Heb 11, 1-2. 8-19; Lk 12, 32-48 ili kraće Lk 12, 35-40.


Evanđelje dana (Lk 12, 32-48)

“I vi budite pripravni!”

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«


Razmišljanje

One koji Isusa slijede, koji su povjerovali Njegovim riječima, Isus naziva malim stadom. Upravo tom stadu On upravlja Svoju Riječ, Svoje ohrabrenje i Svoju potvrdu: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Nije mi dovoljno samo znati da pripadam tom Isusovu stadu jer sam uvijek u opasnosti da se udaljim od njega i tako prestanem čuti Glas svoga Pastira. Kao pravi Dobri Pastir, Isus mi daje konkretne upute koje treba slijediti kako se ne bih upropastio na vijeke, kako bih baštinio ovu obećanu nagradu za svoju vjernost i služenje svome Gospodinu. A koje su to upute? Ne stavljati svoju sreću u bogatstvo, biti velikodušan prema potrebitima, rješavati se viška onoga čega imam u izobilju kako bih svoju nadu mogao imati u Bogu, a ne u vremenitim stvarima, skupljati svoje blago za Nebo, biti spreman za dolazak svoga Gospodina – održavati se u budnu stanju stalnog očekivanja, činiti i vršiti volju svoga Gospodina. Nitko od nas ne može reći da ne zna što naš Gospodin od nas očekuje. To očekivanje ne može biti pasivno, selektivno ili polovično. Isus nam jasno govori što od nas očekuje: Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. Isus nas pita što je s našim srcem: za čime žudi, što traži? Mogu li reći da je Isus najveće blago moje svakodnevice? Jesam li spreman sve druge stvari podrediti Njegovoj volji? Primijetimo kako se gospodar ponaša prema svome sluzi koji ga je čekao, a kako prema onome koji je ignorirao njegove upute. Z. L.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)