Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: 2 Sol 2, 1-3a. 14-17; Ps 95, 10. 11-12. 13; Mt 23, 23-26.
Evanđelje dana (Mt 23, 23-26)
“Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.”
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«
Razmišljanje
Danas u Evanđelju još jednom čujemo Isusove riječi jao vama upućene farizejima i pismoznancima. Strašno je čuti od Gospoda svega stvorenja kako izgovara jao tebi, od Onoga koji je sav ljubav i milosrđe. Ako Onaj koji je sav ljubeći i milosrdni Gospod, izgovara tako teške riječi ovim vođama naroda, mora da su njihovi stavovi i djela vrlo loši u Božjim očima. I doista, ako se malo bolje zagledamo u mane tih ljudi, a to su licemjerje, pohlepa, požude…, moramo priznati da je riječ o stvarima koje sablažnjavaju druge, a prije svega mane koje onemogućavaju život u poniznosti, skromnosti, iskrenosti i otvorenosti pred Bogom i u milosrđu prema drugima… Isus govori tako snažno i na tako moćan način jer želi nekako uzdrmati njihovu savjest, još uvijek se nada da će možda doći k sebi, da će se možda zamisliti nad sobom i obratiti. Međutim, iz daljnje povijesti znamo da se, osim svega nekoliko osoba, većina među narodnim starješinama nije obratila, nije čula Gospodina, odbila je Krista. S druge strane, ovako tvrde i oštre, teške Isusove riječi trebaju biti upozorenje nama, onima koji će čitati Božju Riječ naknadno, onima koji će željeti živjeti po Božjem zakonu, ali će ga možda pogrješno shvaćati, pogrješno ispunjavati ili čak iskorištavati vjeru i religiju u svoje sebične svrhe i privatne interese. Bog se ne da sa Sobom poigravati; ne smiješ interpretirati Božji zakon i Njegovu Riječ kako ti hoćeš, ne možeš iskorištavati vjeru za ono što nije Božja volja. Isus ove snažne riječi upućuje pismoznancima i farizejima (i nama također) jer se takvim stavom može zauvijek odbiti druge ljude od Boga, od Crkve. I, nažalost, ne događa se to rijetko i nije neuobičajeno da vjernici koji bi trebali dati dobro svjedočanstvo, biti primjer istinske vjere i ljubavi, umjesto toga sablažnjavaju druge i time ih odbijaju od Boga iskrivljujući sliku Boga i istinu Evanđelja. U tom kontekstu ne bi bilo zgorega preispitati vlastitu savjest, zapitati se kakvi su moji stavovi, ne sablažnjavam li svojim djelima i/ ili svojim riječima drugoga? Dajem li dobro svjedočanstvo o Kristu i o Crkvi? Nije li i kod mene, kao i kod ovih narodnih starješina, prisutan neki oblik pohlepe, licemjerja, pohote? Bolje je da, još dok smo ovdje na zemlji, uzmemo u obzir ovu Isusovu izjavu i oštre riječi pa se obratimo, negoli da ih čujemo od Gospodina onda kada stanemo pred Njegovo Veličanstvo… D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
