Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: 1 Kor 1, 1-9; Ps 144, 2-3. 4-5. 6-7; Mt 24, 42-51.
Evanđelje dana (Mt 24, 42-51)
“Budite pripravni!”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi što ga gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
»No, rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
Razmišljanje
Kako su važne ove Isusove riječi ohrabrenja da budemo oprezni u hodu kroz život! Događa nam se, i opće ne tako rijetko, da ono što je najvažnije za naš život – da unutar svog hodočasničkog prostora gradimo prostor prisutnosti i mjesta za Boga – odgađamo to za kasnije, za neko drugo i neodređeno vrijeme. Takav stav često postaje uzrok našeg odvajanja od Boga, našeg zaborava na Njega. I tada u prostor namijenjen Bogu ulaze neke sasvim druge vrijednosti: karijera, oholost, ambicija da budemo bolji od drugih, uznositost, želja za dominacijom – samo su neke od prijetnji koje nam se mogu ispriječiti na putu prema Vječnosti. Naše putovanje prema Vječnosti – dakle, da budemo vjerni i razumni sluga – jest u tome da neprestano tražimo, otkrivamo i ostvarujemo Božje planove za sebe. Time se naše putovanje, naš život, koji je cijeli jedno hodočašće, pretvara u težnju k određenom cilju koji ne želimo prokockati, ne želimo izgubiti. Taj cilj je Vječnost. Tako u svoj put unosim puno radosti, puno mira, osjećaja ispunjenosti – iako on može biti prepun teških trenutaka, patnje, boli i raznih nevolja – upravo to znači slijediti Onoga koji je mene prvi ljubio. Otuda izvor, snaga i hrabrosti da svojim životom slavimo Boga. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
