Poštovani i dragi sudionici Znanstvenog skupa
„Svećenik Julije Bürger (1885.-1944.) i njegovo vrijeme“!
Svima vam upućujem pozdrav posebne zahvalnosti što ste odlučili žrtvovati dio svoga vremena da biste ga posvetili liku svećenika Julija Bürgera, voćinskog i slatinskog župnika u tužno i teško doba II. svjetskog rata. Time činite posebno plemenito djelo, jer otimate od zaborava i poniženja jednog svećenika kojemu je partizansko-komunistička ideologija oduzela dostojanstvo kad ga je osudila na smrt i pogubila na slatinsko-drenovačkom stratištu. Na neki način pridružujete se bl. Alojziju Stepincu koji ubojstvo župnika Bürgera nije prepustio zaboravu, nego ga je spomenuo i u svom poznatom govoru na montiranom sudskom procesu, 3. listopada 1946.
Njegovo ubojstvo nije tek neki usputni, rijetki slučaj, nego sastavni dio programiranog sustava „revolucionarnih vlasti“ po kojem su na malom slatinsko-orahovačkom prostoru u kratkom vremenskom razdoblju smaknuta trojica katoličkih svećenika. Prvi među njima bio je voćinski župnik Josip Martinac, ubijen 22. ožujka 1943., najvjerojatnije na gubilištu u Slatinskom Drenovcu. Njegovo upražnjeno župničko mjesto preuzeo je slatinski župnik i dekan Julije Bürger, da bi i on bio strijeljan, 10. prosinca 1944. Dana 20. kolovoza 1943. na Papuku, zacijelo u Slatinskom Drenovcu osuđen je na smrt i župnik Ivan Đanić iz nedaleke Slavonske Orahovice. U spomenuti osvetnički plan treba uvrstiti i ubojstvo čačinačkog župnika Augustina Dukovića, okrutno izvedeno 26. kolovoza 1948. Po istom revolucionarnom zadatku u slatinsko-drenovačkom logoru, ili negdje drugdje ubijeni su brojni slatinski i drugi građani. Na tako malom prostoru, toliko puno mržnje i zla! Civilizacijski je čin nastojati ispraviti nepravdu koja je nanesena tim žrtvama.
Prije dva tjedna, minuloga 5. studenog sudjelovao sam u Skadru na proglašenju blaženima 38-ero ubijenih svećenika, redovnika i katoličkih vjernika laika u vrijeme vladavine Envera Hoxhe od 1945. do 1974. među kojima su i dvojica svećenika Hrvata iz Janjeva i Letnice na Kosovu. Spomenuti predsjednik Hoxha proglasio je Albaniju prvom ateističkom zemljom u kojoj je vjera bila zabranjena, vjernici proganjani i ubijani. Jednima je vraćeno dostojanstvo crkvenim putem, njihovim proglašenjem blaženima a svima drugima po aktu Albanskog parlamenta kojim je prije slavlja beatifikacije osudio komunističke progone i ubijanja nedužnih ljudi. Jedan od načina ispravljanja nepravde nad progonjenima i ubijanima jesu i znanstveni skupovi na kojima se objektivnim putem traga za istinom o događajima i osobama koje su u njima sudjelovale. To je nadasve potrebno danas u Hrvatskoj gdje istina još uvijek stradava, a nasilno ubijene namjerno se ostavlja u zaboravu.
Znanstvenim skupom o Juliju Bürgeru ne želimo tragati za istinom da bismo mrzili, niti proučavati zlodjela da bismo postali njihovim zarobljenicima, ostali nemoćni pred počinjenim zlom. Izvanredni jubilej milosrđa poseban je poticaj istraživati istinu o njegovu životu, ubojstvu i ubojicama, kako bismo prepoznali veličinu mučeništva koje je podnio, upoznali cijenu naše slobode i dostojanstva za koje je uložio život, očistili svoje osjećaje od mržnje i osvete, molili oproštenje za zločince, ubijenog svećenika pamtili u oslobođenosti od diktata zla, sjedinili ga s Isusom Kristom, najnevinijim ubijenim Pravednikom te u njegovoj pobjedi nad zlom i smrću pronašli konačnu istinu o njemu. Od srca želim da Znanstveni skup o Juliju Bürgeru pridonese takvoj čistoći pamćenju njegove žrtve.
Slatina, 12. studenog 2016.
† Antun Škvorčević
požeški biskup
