Na blagdan Gospe od Suza, 31. kolovoza 2022. godine okupilo se u njezinu svetištu u Pleternici mnoštvo od oko dvadeset tisuća hodočasnika. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s četrdesetak svećenika.
Na početku homilije biskup Antun je kazao kako vjeruje da su mnogi od nazočnih vjernika prije deset dana bili sudionici proslave 25. obljetnice uspostave Požeške biskupije u Voćinu, da s jednakim raspoloženjem vjerničkog srca sudjeluju danas na ovom hodočašću, i Marijinom otvorenošću slušaju i prihvaćaju Božju riječ da bi je vršili. Dodao je da im je u tom zacijelo pomogao fra Jozo Grbeš, provincijal hercegovačkih franjevaca, koji je tijekom minulih osam večeri u Pleternici kao misionar sijao Božju riječ. Još je kazao da zacijelo i prisutni javni dužnosnici, saborski zastupnici, ministri, župani, gradonačelnici i načelnici općina s jednakim raspoloženjem sudjeluju u slavlju, te im je uputio izraze dobrodošlice
Biskup je potom kazao kako je prije nekog vremena posjetio očnu kliniku zbog određenih poteškoća, gdje mu je jedna liječnica dijagnosticirala da su mu oči suhe, jer mu nedostaju suze da bi ih vlažile, te je malim zahvatom u zjenice potaknula veću količinu suza, da bi vid očiju bio bolji. Biskup je istaknuo da je nakon toga razmišljao o tome kako su očima potrebne suze da bismo njima dobro vidjeli. Spomenuo je da nam navedena medicinska istina pomaže večeras na blagdan Gospe od suza bolje razumjeti Božju istinu o suzama, o kojoj su progovorila naviještena sveta čitanja. Osvrnuo se na tvrdnju Poslanice Hebrejima kako je Krist za vrijeme svoga zemaljskoga života silnim suzama i vapajima prikazivao molitve i prošnje onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bi uslišan zbog svoje predanosti, te iz onoga što prepati, postigavši savršenstvo „posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja”. Isus je kroz suze poslušnosti Ocu postao začetnik vječnoga spasenja, istaknuo je biskup. Upozorio je da mi kroz fizičke suze u našim očima promatramo ovaj svijet, u kojem vidimo i sve ono što naša ranjenost zlom i smrću svakodnevno uzrokuje. Je li Isusov pogled kroz suze drugačiji i više od našeg pogleda, zapitao je biskup, dodavši da to na svoj način tumači sv. Ivan u Knjizi Otkrivenja o čemu smo slušali u današnjem prvome čitanju. On vidi novo nebo i novu zemlju u kojoj nema više suza jer će ih Bog otrti, neće više biti prolaznosti ni smrti, ni jauka ni boli, jer je sve ovozemaljsko suzno prošlo i završilo, te je nastalo novo nebo i nova zemlja. Biskup je kazao kako se u pripremi za ovo slavlje zapitao bi li sv. Ivan da dođe u Hrvatsku jednako tako vidio novo nebo i novu zemlju. Neki bi rekli da bi, jer smo u Europskoj uniji pa ima nade da će se naše stanje popraviti, misleći na gospodarsku razinu, ustvrdio je biskup. Izrazio je uvjerenje da bi sv. Ivan jednako kao na otoku Patmosu gdje je nekoć prognan imao viđenje, pri dolasku u Hrvatsku vidio novo nebo i novu zemlju, i to zato jer gleda svijet i čovjeka Isusovim pogledom suza s križa, suza vjernosti njegove ljubavi za nas kroz koje se vidi Božja istina o nama. Ta ljubav se nije odrekla naše ranjenosti zlom i smrću, nego je u Isusu Kristu ušla u nju, da bi snagom Božanske ljubavi ostvarila novost života. Nema, naime, veće novosti od one koju Bog može ostvariti svojom Božanskom ljubavlju, a to je bio Isus Krist koji se dao u smrt za nas da bi pobijedio život. Kroz Isusovu patnju i njegove suze na križu postali smo dionici jedine istinske novosti: pobjede života nad smrću. To su suze kroz koje nas je Isus na križu vidio sve kao svoju braću i sestre, kad je Mariju predao Ivanu za majku a njega Majci za sina, kako nas izvješćuje današnje evanđelje.
Biskup je ustvrdio da u tom evanđeoskom svjetlu treba promatrati i Marijine suze u Sirakuzi. Povjerivši učenika Ivana Mariji za sina a Mariju Ivanu za majke on je na svoj način započeo ono okupljanje oko križa, koje u Isusovim suzama prepoznaje Božju istinu o čovjeku i zove se Crkva, u kojoj se po slavlju svetih otajstava ostvaruje dioništvo na novom nebu i novoj zemlji. Crkva nije neka zemaljska stvarnost, nego silazi od Boga opremljena njegovim dobrima kao zaručnica za svoga muža, uvjerava nas sv. Ivan, opisujući je u današnjem prvom čitanju. Biskup je istaknuo da se navedena Crkva ostvaruje i očituje u našoj Požeškoj biskupiji. Na to podsjeća Drugi vatikanski sabor kad kaže da se jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ostvaruje u mjesnim Crkvama. Osnivajući Požešku biskupiju prije 25 godina, papa Ivan Pavao II. apostolskom vlašću omogućio nam je da Isusovo djelo dopre do naših hrvatskih, slavonskih duša upravo njezinim služenjem i poslanjem. Kad Isusu Kristu otvaramo svoje živote i dopuštamo da se u nama ostvaruje ona ljubav s križa koja se očituje i ostvaruje u svetim sakramentima, onda se u našoj mjesnoj Crkvi događa novi Jeruzalem, započelo je novo nebo i nova zemlja, naglasio je biskup. Kad s Marijom otkrivamo tko smo po Božjem djelu u Isusu Kristu, postajemo dublje dionici njegove Crkve i njegova spasenjskog djela. U dinamizmu njegove ljubavi s križa i pobjede uskrsnuća koje slavimo u svetim sakramentima, napose u euharistiji, mi smo Božji narod, sveti puk, narod njemu stečeni, da naviještamo njegova silna djela, jer nas je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo, kako nas uvjerava sv. Petar u svojoj Poslanici. Biskup je potaknuo hodočasnike neka nikada ne iznevjere navedenu Božju istinu o nama, nego svakodnevno životom svjedoče tko su u Isusu Kristu. Zaželio je da zajedno s Marijom još zauzetije prionemo uz božansko, kako to priliči onima koji su u krštenju zagrljeni Isusovom ljubavlju s križa i postali dionici njegove sudbine. Zamolio je Isusovu Majku neka moli za nas da Isusove suze, to jest vjera kojom gledamo svijet bude svjetlo na našem životnom putu, te da sjedinjujemo svoje patnje i trpljenja s njime i budemo ljudi Božjih nada, hodeći prema punom ostvarenju novog neba i nove zemlje koju je obećao svima, pa i nama u Hrvatskoj.
