Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Ivan Zlatousti, biskup i crkveni naučitelj
Spomendan
Čitanja: 1 Kor 12, 12-14. 27-31a; Ps 99, 1b-2. 3. 4. 5; Lk 7, 11-17.
Obljetnica posvete crkve: Feričanci.
Evanđelje dana (Lk 7, 11-17)
“Mladiću, kažem ti, ustani!”
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Sve obuze strah te stavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Razmišljanje
Božja je osobina da nas nikada ne ostavlja u smrti, iako često kroz nju prolazimo. U Evanđelju čitamo – svaki put kada susretne nekoga mrtvog, Isus ga uskrsava iz mrtvih. I On sam neće ostati mrtav na križu, već ustaje iz mrtvih. Kršćanski poziv nije križ i smrt, iako kroz njih prolazimo zajedno s Isusom; naš je poziv Život i Uskrsnuće. Isus suosjeća s uplakanom ženom isto kao što suosjeća s nama u svim našim bolima. I često nam želi reći: Ne plači… Nije točno da nas svaka tuga i svaki plač čiste i liječe. Treba pitati Boga trebam li tu tugu i taj plač koji me u određenom trenutku dotiče ili je bolje tražiti način da ih se oslobodim, umjesto da u njih uranjam. Uvijek je Božja želja da imamo život i radost u sebi, čak i kada put do njih vodi kroz svakodnevno umiranje i proživljavanje poneke i tuge i žalosti. D. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
