Na blagdan Rođenja BDM – Male Gospe, 8. rujna 2022. u Voćin su hodočastili vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata. Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje u voćinskoj bazilici predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slavonsko-podravskog arhiđakonata na čelu s arhiđakonom Vladimirom Škrinjarićem, slatinskim dekanom Draganom Hrgićem, našičkim dekanom Antom Ivićem, te voćinskim župnikom i voditeljem svetišta Ivanom Ereizom.
U homiliji biskup je podsjetio hodočasnike da je – kako su čuli u zbornoj molitvi i u naviještenom evanđelju – Isusovo rođenje u središtu blagdana Rođenja Marijina. Naime, po rođenju Isusovu od Marije Djevice započelo je spasenje čovječanstva. Ustvrdio je kako je vjera Katoličke Crkve uvijek smatrala Mariju velikom po Isusu Kristu, koji je u njoj očitovao tko je to čovjek po Božjem naumu. Polazeći od drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima, u kojem nas apostol Pavao uvjerava da »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube«, biskup je ustvrdio da u tom Božjem dinamizmu suradničke ljubavi Isusovoj Majci pripada sasvim posebno mjesto. Kazao je da je Isusovom zaslugom s križa Marija najprije bila začeta bez ljage grijeha, a onda je po Duhu Svetom začela i rodila Sina Očeva i po njem u nebu proslavljena. Stoga smo i ovog puta došli u Voćin pogledati njezin lik na kojem ona drži Isusa u naručju, da bismo ponovno prepoznali tko smo u Isusu Kristu, i njezinim zagovorom povjerili mu svoju sudbinu. Kakvog li Majčina dobročinstva kad nas Sinu preporuči i izruči!
Polazeći od naviještenog evanđelja, biskup je rekao kako nas je evanđelist Matej, sastavljajući Isusovo rodoslovlje, želio podsjetiti da je Marijino i Isusovo rođenje proizišlo iz mnoštva prethodnih rođenjâ u Starom zavjetu, i da Bog u svom naumu čovjekova spasenja djeluje po zakonitosti rođenja, promiče civilizaciju rađanja. Tu je istinu uvijek bilo važno naglašavati, a osobito u današnje vrijeme, obilježeno proizvodno-potrošačkim mentalitetom, usredotočenog na ono što se može proizvesti, a sve drugo je postalo nebitno, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da se u toj civilizaciji i samoga čovjeka promatra proizvođačkog polazišta, te je on kotačić u proizvodno-potrošačkom ciklusu, predmet koji se bio inženjeringom, određenim tehnikama može proizvesti. Kad civilizaciju i čovjeka svedemo na proizvođačke mogućnosti, napravili smo najveću štetu čovjeku, samima sebi, jer ono što mi proizvođački nazivamo velikim, smatrajući da i mi na taj način postajemo velikima, zapravo je svojevrsni čin ograničavanje da se u našem malom rodi Božje veliko, kako nas uči naviještena Božja riječ, ustvrdio je biskup.
Kazao je da prorok Mihej svojim sunarodnjacima, koji se nalaze u teškoj povijesnoj situaciji, obznanjuje kako će Bog u malom Betlehemu rođenjem malog djeteta izvesti najvećeg vođu, Sina svoga odvijeka, rođenog u vremenu. Biskup je podsjetio da u vjeri ispovijedamo kako se Sin Božji u životnom dinamizmu Božjeg trojstvenog bića odvijeka rađa od Oca u Duhu Svetom, zahvaljujući kojem se i mi ljudi možemo roditi, ne samo biološki-tjelesno, nego duhom za višu razinu života, a koju ne može čovjek proizvesti. Napomenuvši da se ta viša razina postojanja na koju se čovjek može roditi zove ljubav Božja koja je sve pokrenula i koja svemu može dati puninu i smisao, biskup je ustvrdio da ljubav u nama ne možemo proizvesti, nego se ona može roditi kao najveći Božji dar, jer sâm Bog je ljubav. Marija je svesrdno prihvatila suradništvo s Bogom, kako bi Bogu po Sinu njegovu odvijeka rođenom kao čovjeku omogućila da svojim božanskim rađanjima uđe u naše ljudske nemoći, te se mi na taj način rodimo za puninu, za smisao, za vječnost, ustvrdio je biskup. Izrazio je uvjerenje da su vjernici dolaskom na ovo hodočašće posvjedočili kako se ne žele zadovoljiti samo s onim što im nudi suvremena proizvodno-potrošačka civilizacija, nego svim srcem omogućiti Boga da u njima ostvari ono što se u njima po njegovu milosnom daru može roditi. Ne žele se zadovoljiti samo onim proizvodima kojima se siti glad i utažuje žeđ želuca, nego čeznu za onim darom Božje ljubavi kojim se jedino može ispuniti njihovo srce i duša te biti duhovno nasićeni.
Biskup je upozorio hodočasnike kako prorok Mihej u prvom čitanju naziva „Mir“ velikog vođu kojeg će Bog podariti svom narodu, pojasnivši da mir o kojem govori prorok, nije mir koji neki moćnici ovog svijeta žele nametnuti silom oružja. Oružjem se, naime, ne može postići mir, njime se nasilje umnaža i u ljudskim srcima rađa nemoć mržnje, te zbog bolesne želje određenih pojedinaca da budu veliki, svi postajemo mali i izgubljeni. Istinski mir je onaj koji Bog strategijom ljubavi rađa u malom ali vjernom ljudskom srcu i kojim on u tom malom srcu ostvaruje najveću pobjedu, onu nad zlom i smrću. Biskup je kazao da smo u tu Božju strategiju ljubavi ušli po krštenju u kojem nas je Isus Krist zagrlio kao svoje, i u nama očistio sve ono što nas je privezalo za malo i prolazno, i na taj nam način omogućio da se rodimo ne za pakao i za Zloga, nego za Boga. Pozvao je hodočasnike da svakog dana obnavljaju dragocjenu istinu o sebi: da su po svetom krštenju i drugim sakramentima snagom Duha Svetoga rođeni na novi život u Božjoj ljubavi, te da se poput Marije koja je osjenjena Duhom Svetim začela i rodila Isusa Krista, i u njima snagom i djelovanjem Duha Svetoga rađa novi, božanski svijet. Također ih je pozvao da Marijinom pozornošću, njezinom vjerom, nadom i ljubavlju usvajaju tu životnu istinu u svojoj Požeškoj biskupiji i u svojoj župi, gdje im je Isus Krist prostro stol svoje božanske ljubavi s križa kojom je pobijedio smrt.
Homiliju je biskup zaključio molitvom: »Marijo, Isusova Majko, u tebi je Bog snagom svoga Duha mogao roditi vječnost. Moli za nas da nikad ne prezremo ono što Bog može u nama ostvariti po Sinu svome Isusu Kristu, i daj nam sposobnost srca koje vidi, osjeća, vjeruje, i koje se nada, da ljubav njegova bude u njemu velika i pobjednička; da se tako u svakome od nas, u našem malom srcu, kao u malom Betlehemu, rodi veliki Očev Sin odvijeka, u kojemu je progovorila punina božanske ljubavi za nas. Marijo, Isusova Majko, hvala ti što nas i na ovom hodočašću potičeš da budemo takvi. Želimo u toj zahvalnosti nastojati biti tvoji, i poput tebe biti Isusovi, poput Isusa i tebe biti Božji, i na taj način prolaziti ovim svijetom i blagoslivljati, a ne proklinjati, jer prepoznajemo ono što je božansko i nebesko u nama, a ne samo ono što je promašeno ljudsko. Hvala ti, Isusova Majko, i daj da tako bude u svakome od nas! Amen«
