DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Dvadeset i šesta kroz godinu

Čitanja: Am 6, 1a. 4-7; Ps 145, 6c-7. 8-9a. 9bc-10; 1 Tim 6, 11-16; Lk 16, 19-31.

Obljetnica posvete crkve: Suhopolje.


Evanđelje dana (Lk 16, 19-31)

“Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.”

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«


Razmišljanje

Nije da samo danas neki rajem nazivaju svoje blagostanje. Isusova prispodoba je o svima, u određenom smislu o svakome od nas. Tko od ljudi sebi ne želi dobro? Dobra zabava nije ništa loše. No, problem nastaje kada u tome „raju“ nema mjesta za drugoga. Unatoč tome što bogataš nije ništa loše učinio, nije se našao u Božjem Kraljevstvu. U Raju se ljubi. Čovjek koji je ležao pred vratima bogataševa imanja htio se nasititi mrvicama sa stola, ali mu ih nitko nije dao. Ravnodušnost, zatvorenost, sljepoća. Pakao nije Božja kazna bogatašu, nego bogatašev odabir. Nedostatak suosjećanja, ljubavi, zamjećivanja drugoga vodi čovjeka k degradaciji, uništenju onoga što je u njemu najdragocjenije. Da bi nam se to dogodilo, ne moramo biti bogati. Molimo Bog da nas sačuva od zatvaranja u svijet vlastitih prohtjeva i potreba. Kucajmo na vrata Njegova Srca i tražimo dar i milosti velikodušnosti i srca obazrivog na bol i trpljenje drugog čovjeka. D. S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)