Središnji dio programa Biskupijskog dana u Požegi, 24. rujna 2022. bilo je euharistijsko slavlje koje je u Katedrali predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa Želimirom Puljićem, zadarskim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije; Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom; Rrokom Gjonlleshajem, barskim nadbiskupom u Crnoj Gori; Vjekoslavom Huzjakom, bjelovarsko-križevačkim biskupom; Jurom Bogdanom, vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj; Zdenkom Križićem, gospićko-senjskim biskupom; Fabijanom Svalinom, srijemskim biskupom koadjutorom; Mijom Gorskim, zagrebačkim pomoćnim biskupom i delegatom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, te Ivanom Ćurićem, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom. Uz svećenike Požeške biskupije na slavlju je sudjelovao i Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK-a, i Šimun Šindija, ekonom HBK-a.
Homiliju je biskup Antun započeo „primjedbom“ na ono što je rekao na početku misnog slavlja, kad je pozvao nazočne da u ispitu savjesti provjere je li možda mračno u njihovim srcima. Ustvrdio je da se sada, nakon što je čuo njihovu pjesmu i molitvu, usuđuje reći kako oni nisu bilo kakav – najmanje bezdušan – narod, nego Isusovi vjernici sa srcem koje osjeća, moli, pjeva i slavi. Kazao je da je radostan i ponosan što ih Isus ima u Požeškoj biskupiji. Izrazio je uvjerenje kako je njihovo raspjevano i pobožno srce bilo dovoljno otvoreno te je u naviještenoj Božjoj riječi čulo i ono što ta riječ izričito ne kaže, ali u svojoj dubini nosi.
Zapodjenuvši dijalog sa sudionicima slavlja o tržištu rada u Hrvatskoj, o nedostatku radnika u pojedinim gospodarskim granama, osobito u turizmu, biskup ih je pozvao da okupljeni danas na Biskupijskom danu promisle o tome kakvo je stanje s Isusovim radom u Požeškoj biskupiji. Naime, kad Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku o slanju sedamdeset i dvojice učenika tvrdi da je „žetva velika, a radnika malo“, on tumači kako su za ostvarivanje djela spasenja potrebni marni Božji suradnici, rekao je biskup. Upitao je nazočne vjernike mogu li Isusu kazati da su njegova radna mjesta u Požeškoj biskupiji ne samo popunjena, nego i da su radnici izvrsni, ili bi možda radije trebali priznati kako oni baš i nisu onakvi radnici kakvi su mu potrebni. Napomenuvši da je teško po našim ljudskim kriterijima točno prosuditi tko je i kakav Isusov radnik, jer to ne ovisi ponajprije o onome što se izvanjski vidi, nego o onome što ostaje skriveno i što se događa duboko u našim srcima i savjestima, pokrenuto Božjom riječju i nošeno snagom Duha Svetoga, ali se očituje svjedočanstvom života u služenju bratu čovjeku. Podsjetivši kako je Isus svojim učenicima mnogo puta rekao »Idite!«, biskup je istaknuo da i nas taj njegov evanđeoski nalog obvezuje te ne stojimo ukopani na svom mjestu, bez inicijative i ravnodušni, nego da budemo oduševljeni Isusovi radnici na ostvarenju Božjeg kraljevstva. Njegov je poziv „Idite i vi u moj vinograd“.
Dok određeni ekonomski pokazatelji svjedoče da na tržištu radu u Hrvatskoj stanje ide na bolje, podaci najnovijeg popisa stanovništva bilježe da je katolika u Hrvatskoj manje te se stječe dojam da su se neki odrekli Isusa i njegova rada i krenuli drugim putem, ustvrdio je biskup. Upozorio je da nam odricanje od Isusova rada u Hrvatskoj neće donijeti dobro, jer se čovjek u svom nutarnjem rastu i smislu vlastitog postojanja najbolje može ostvariti po ljubavi koja je progovorila u Isusu Kristu. On, Bogočovjek, božanskom je moći polomio okove zla i smrti, a sve što mi ostvarujemo iz svojih mogućnosti, uključujući i ono na tržištu rada, ostavlja nas prikovanima za prolaznost i smrtnost. Koliko li sve dobiva smisao, kad se usvoji Isusa Krista kao vlastitu sudbinu i istinu svoga postojanja, ustvrdio je biskup. U skladu s našim biskupijskim geslom »Krist danas i uvijeke!« želimo se obnoviti u toj istini i biti njegovi radnici i suradnici u Požeškoj biskupiji, istaknuo je biskup.
Pitajući se koje su to konkretne razine na kojima se ostvaruje Božje kraljevstvo, biskup je napomenuo kako nam je Isus o tome progovorio u nekoliko prispodoba. Tako nas je, primjerice, u prispodobi o neplodnoj smokvi pozvao da olako ne pristupimo njezinoj sječi i spaljivanju, odnosno da se ne odreknemo čovjeka kojega je grijeh udaljio od Boga, nego prionemo poslu, okopamo i pognojimo neplodnu smokvu, odnosno da učinimo sve što je moguće da čovjek ne ostane neko „osušeno“ biće, razorena duša, mračan svijet, nego biće u kojem raste Božji, Isusov pobjednički život. Ako nestane vas, Božjih djelatnika, koliko li će života uvenuti u hrvatskom čovjeku, u našem slavonskom čovjeku, upitao je biskup, naglasivši da svi mi čeznemo – ne za bilo kakvim – nego za Božjim životom. Isto tako, nastavio je biskup, u prispodobi o talentima Isus nas poziva da ne budemo zli i lijeni, nego dobri i vjerni sluge čiji će rad imati stopostotni učinak. Pozvani smo dakle u ovom dijelu naše Hrvatske biti Isusova utjeha, nada i radost upravo kroz to što nastojimo biti njegovi suradnici da u nama višestruko raste njegov život. Isus pred nas postavlja izazov da se trudimo učiniti sve što je u našoj moći za Božje kraljevstvo, pozivajući nas da nakon što učinimo sve što smo bili dužni učiniti, kažemo: „Sluge smo beskorisne“. Na taj način podsjetio nas je da sve ovisi o Božjoj moći, o čemu govori i sv. Pavao u prvom čitanju. Apostol, naime, upozorava Korinćane u kojima su se nastanile tjelesne sklonosti: zavist, prepiranje, podjela na „one koji si Pavlovi“ i „one koji su Apolonovi“, da su svi oni u konačnici Kristovi i Božji, njihovi suradnici koji samo zalijevaju Božje djelo, a da je jedini on taj koji daje da ono raste, te da Kristova stvarnost u njima raste onoliko koliko surađuju s njime, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne svećenike i vjernike da na ovom Biskupijskom danu još jednom kažu Isusu kako je on – Krist danas i uvijeke – prvi i najvažniji u njihovu osobnom, obiteljskom, župnom i biskupijskom životu, da bi se u njima snagom njegova Duha događao božanski rast, pobjeda nad našom prolaznošću i smrtnošću. Još je rekao da Crkva nije neka ljudska udruga ili organizacija, nego događaj Isusa Krista prisutnog u nama svojom moći ljubavi s križa, koju uvijek iznova slavimo u svetoj euharistiji i postajemo njezini dionici. Homiliju je zaključio molitvom Utemeljitelju Požeške biskupije: »Sv. Ivane Pavle, koji si osnovao Požešku biskupiju i u Apostolskom pismu o njezinu utemeljenju obrazložio da je osnivaš zato da bi se „preslavno djelo evangelizacije nastavilo novom snagom“, moli za nas da Isusova snaga bude prisutna u svakome od nas, i da ona dadne smisao svim našim nemoćima i našim hrvatskim umiranjima.«
