U predvečerje svetkovine sv. Terezije Avilske, 14. listopada 2022. slavljena je služba prvih Večernjih hvala nebeske zaštitnice Katedrale, Župe, Grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škovrčević u zajedništvu sa zadarskim nadbiskupom i predsjednikom HBK, Želimirom Puljićem, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra, te svećenicima iz župa grada Požege i središnjih biskupijskih ustanova.
Na početku homilije biskup Antun je pozdravio sudionike slavlja, napose nadbiskupa Želimira, napomenuvši da ga ne pozdravlja tek kao nekog gosta, nego kao Požežanina, koji je u ovom gradu proveo svoje mladenačke godine, a u ovoj Katedrali, tada župnoj crkvi, slavio svoju mladu misu, te je izrazio radost što će nadbiskup Želimir prevoditi sutrašnje slavlje sv. Terezije. Pozdravio je također nazočne vjernike i pjevače iz požeške Župe Sv. Ivana Krstitelja, koji su predvođeni svojim župnikom Brankom Šipurom hodočastili u Katedralu i sudjelovanjem u misnom slavlju i molitvi Večernjih hvala zaključili trodnevnu duhovnu pripravu za spomenutu svetkovinu. Kazao je da su oni misnim slavljem koje je prethodilo, već na svoj način raspoložili svoje duše, ali da se u slavlju Večernjih hvala provlače pojedine nîti ljepote duše sv. Terezije, te je sudionike slavlja pozvao da u razmišljanju nad naviještenim kratkim čitanjem iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima, usvoje te duhovne nîti. Istaknuo je kako nas sv. Pavao u spomenutom ulomku podsjeća da se ljudi redovito brinu za različite razine života. Tako ima onih koji se, živeći u braku, kao muževi i ženi brinu jedni za druge i da ugode jedni drugima. No, ima i neoženjenih muškaraca i neudatih žena, koji se trude ponajprije ugoditi Bogu. Ustvrdio je kako se među takve osobe, koje su svoj život proživjele u nastojanju da ugode Bogu, ubraja i sv. Terezija Avilska. Naglasio je kako je to njezino opredjeljenje izazov nama koji živimo u kulturi označenoj individualizmom, jer mnogi ljudi u Hrvatskoj nastoje ugađati samima sebi, a kad se situacija ne odvija onako kako bi to oni željeli, tada se razočarano na sva usta žale kako kod nas ništa ne valja. Spominjući značajke individualističke kulture, biskup je ustvrdio da je ugađanje samome sebe može biti čin sebičnosti, a da takav život redovito završava u razočaranju i gubitništvu. Ondje pak gdje ljudi koji nastoje ugađati drugima, među ostalim kad se muž u braku trudi ugađati ženi, a žena muže, prisutan je Božji dinamizam ljubavi, pobjeđuje dostojanstvo i život, brak dobiva smisao a obitelj postaje zajedništvo radosti. Kad pak ljudi ugađaju samom Bogu, u njihovim životima događa najbolje i najviše, kako nam to svjedoči sv. Terezija, koja se cijelim svojim bićem okrenula Bogu, i svim se svojim snagama trudila ugađati Bogu, onako kako mu je Sin njegov Isusu Kristi ugodio svojom poslušnošću i ljubavlju kojom je na križu prinio samoga sebe kao žrtvu za naše spasenje. To je otajstveni put kojim se dosiže životna dubina, visina i snaga u kojoj je prisutan Bog, ustvrdio je biskup. Zahvalio je sv. Tereziji što nam je cijelim svojim Bogu predanim životom posvjedočila kako se postižu vrhunci smisla i osvaja budućnost kojoj je ime vječnost. Završavajući homiliju, biskup je zamolio sv. Tereziju neka moli za nas da ne skončamo u ugađanju samima sebi i u vlastitoj sebičnosti, nego da znademo ugađati jedni drugima, prvenstveno Bogu.
