U nedjelju, 30. listopada, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Luke Evanđelista u Novskoj i u dvorani koja služi kao privremeni liturgijski prostor dok traju radovi na obnovi župne crkve predvodio svetu misu.
U homiliji biskup je sudionicima slavlja obrazložio zašto bi se trebali više oduševiti Božjom riječi koja im je naviještena ove nedjelje, nego nekim ljudskim govorima, napose onima koje nazivamo „sapunicama“. Tumačeći ulomak prvog čitanja iz Knjige mudrosti, u kojem nas starozavjetni mudrac potiče da se iznenadimo i začudimo pred činjenicom života, biskup je ustvrdio da je život stvarnost koja se pojavljuje bez ikakve nužde ili prisile zbog koje bi on morao postojati. Kazao je da je od činjenice postojanja života općenito, još čudesnija pojava svakoga od nas kao jedinstvenog i neponovljivog bića. Time što se gotovo svakodnevno jedni drugima žalimo, nabrajajući što sve u životu nije dobro, mi zapravo polazimo od pretpostavke da bi naše postojanje trebalo biti drugačije i bolje, a da pritom nitko ne zna točno definirati kako bi to „drugačije i bolje“ trebalo izgledati, ustvrdio je biskup. Rekao je da nas svakodnevno iskustvo utvrđuje u uvjerenju da mi ljudi ne postajemo bolji kroz posjedovanje materijalnih dobara, niti kroz smišljanje nekih naših ljudskih strategija kako da si život učinimo boljim i ljepšim. Pozvao je sudionike slavlja da umjesto negativističkog pristupa jednostavno prihvate život onakvim kakav on jest, i u suradnji s mudrim i svemoćnim Bogom, životvorcem, ljubiteljem i uzdržavateljem života, učine sa svojim životom što je najviše i najbolje moguće. Bog, naime, kako nas uvjerava pisac Knjige mudrosti, ljubi sva bića koja je stvorio, uključujući i ljude koji čine zlo, pozivajući ih da se pokaju, kako bi ih on oslobodio od njihove ranjenosti prolaznošću i smrću, ustvrdio je biskup. Kazao je da pred petim djetetom u obitelji Bijelić želi danas zajedno sa svim sudionicima slavlja Bogu izraziti zahvalnost za život, za one koji poput Boga vole život te su se spremni za njega žrtvovati prihvaćajući i peto dijete, pridonoseći da Hrvatska ne bude svjetska mrtva zona u kojoj se više umire nego rađa. Pozvao je nazočne na molitvu da u Hrvatskoj bude više onih koji vole život od onih koji ga na svoj sebičan način mrze.
Polazeći od naviještenog evanđelja u kojem evanđelist Luka opisuje Isusov susret s carinikom Zakejom u Jerihonu, biskup je rekao da je on bio čovjek koji je od svojih sunarodnjaka ubirao porez za tuđinskog cara u Rimu, i koristeći se svojim položajem silno se obogatio, krivo misleći da je smisao čovjekova života u tome da nastoji što više od drugih dobiti ili prigrabiti. No, u jednom trenutku shvatio je da je zbog takvoga svoga načina života postao „čovjek niska rasta“, ne u fizičkom, nego u duhovnom smislu, postao malo, sitno i izgubljeno biće. Odlučivši susresti Isusa penje se na smokvu, a kad ga je on pozvao da siđe s drveta i primi ga kao gosta u svojoj kući, gdje će vidjeti bolje negoli sa smokve, on žurno odlazi u svoj dom da bi Isusu i drugim sustolnicima priredio gozbu. Sa smokve se vidi onoliko do kamo se očima može doprijeti. Ali kad njih dvojica, Isus i Zakej u kući porazgovore, otvorit će mu se oči srca kojima se vidi do vječnosti. Toj probuđenosti čovjeka u srcu ime je vjera. A kad čovjek iz vjere djeluje, u njegovu životu više nije prisutno opredjeljenje da samo što više dobije, nego obrnuto: da on što više dadne drugima i tim putem postane biće smisla, ustvrdio je biskup. Obraćeni Zakej daje stoga polovicu svoga imanja siromasima, a svima koje je prevario vratio četverostruko.
Biskup je podsjetio kako je John Kennedy nakon što je bio izabran za predsjednika SAD-a u nastupnom govoru rekao Amerikancima: »Nemojte pitati što Amerika može dati vama, nego što vi možete dati Americi!« Upravo to je izazov da ne pitamo što svatko pojedini od nas i svi mi zajedno možemo dobiti od Hrvatske, nego što mi njoj možemo dati, kazao je biskup. Najveći je događaj kad se čovjek odvaži sebe dati za drugoga, jer tada on postaje najsličniji Bogu, koji je u Isusu Kristu sebe dao za nas do kraja na križu, i jer mi u konačnici i postojimo zato što je Bog sebedarno biće. Izrazio je radost što je obitelj Bijelić rođenjem petog djeteta posvjedočila da želi nasljedovati spomenuto Božje sebedarje, da u žrtvi ljubavi Bogu i domovini Hrvatskoj dadne sebe služeći životu. Kazao je da se na taj način ostvaruje Isusova riječ kako je blaženije davati nego primati, na koju je podsjetio sv. Pavao. Potaknuo je sudionike slavlja da ne budu „sitni“ ljudi u Hrvatskoj koji će od drugih samo nešto tražiti, nego „veliki“ ljudi koji drugima nastoje nešto dati, uvjeravajući ih da će na taj način naša zemlja prestati biti škrta životom, bogata na mjeru njihova sebedarja. Još im je rekao da usvoje navedenu snažnu evanđeosku poruku, ispovijedajući zajedno sa sv. Petrom da Isus jedini ima riječi života vječnoga, te da žive u skladu s time. Zamolio je sv. Luku evanđelista, zaštitnika novljanske župe čiji smo blagdan nedavno proslavili, da svojim zagovorom pomogne da tako bude.
