Na spomendan blaženih mučenica Jule Ivanišević i četiriju susestara: Berhmane Ladenix, Antonije Fabijan, Krizine Bojanc i Bernardete Banja, 15. prosinca 2022. godine, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i otvorio Godinu bl. Jule Ivanišević za Požešku biskupiju.
U homiliji biskup je najprije zapitao sudionike slavlja očekuju li da reprezentacija Hrvatske pobjedom nad Marokom sljedeće subote zaključi svoj uspješni nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Kazao je kako bi se na prvi pogled moglo činiti da je to pitanje neprimjereno za sveto slavlje i šire, jer trenutno u Hrvatskoj ima mnogo toga drugoga i važnijega što treba iščekivati negoli je sportska pobjeda. Ustvrdivši kako je sasvim u redu iščekivati pobjedu naših nogometaša, kao i ispunjenje nekih drugih ljudskih nadâ, napomenuo je da bi to ipak bilo premalo. Istaknuo je kako je i bl. Jula iščekivala da se u njezinom životu ostvare neke njene ljudske nade, ali da je u svom mladenačkom srcu čeznula za nečem višim, za onim što Bog može ostvarivati. Postala nam je primjer u vremenu došašća da se učvrstimo u Božjim nadama i tako pripravljamo za Božić
Povezujući to s naviještenim evanđeoskim ulomkom u kojem Isus svojim suvremenicima postavlja neka pitanja s obzirom na Ivana Krstitelja, odnosno na očekivanja koja je njegovo proročko djelovanje pobudilo u narodu, ustvrdio je da Krstitelj naviještao i iščekivao Mesiju, Božjeg poslanika, koji jedini može ljude dovesti do ostvarenja najdubljih dimenzija njihova postojanja, i da ga je prepoznao u Isusu Kristu. Kazao je da se Ivan Krstitelj ubraja među velikane ljudske povijesti, koji svoj život i svoja iščekivanja nisu sveli na nešto malo i sitno ljudskoga, na zadovoljenje nekih svojih kratkoročnih sebičnih interesa, već su svoje čežnje i želje oblikovali na mjeru Boga, s njime organizirali svoj život, i u njemu pronašli istinu i smisao svoga života. Ustvrdivši da se među takve velikane ubraja i bl. Jula, koja je rođena u Godinjaku u staro petrovskoj župi i djetinjstvo provela u siromašnoj obitelji s jedanaestero djece, od kojih su neki umrli u djetinjoj dobi, ali da je mala Kata, kako se krsno zvala, redovnički Jula, ostala na životu, jer je Bog s njome imao neke svoje naume a ona velikodušno prihvatila sudjelovati u njihovu ostvarivanju. Za razliku od farizeja iz evanđeoskog ulomka koji su odbili Ivanov proročki navještaj i ostali opredijeljeni u svojoj sebičnosti, ona je krenula za Isusom Kristom. Kazao je da sebičnost nije stanje čovjekove tjelesnosti, nego njegova duha u kojem se počinje umirati i završava u gubitništvu. Time što je izabrala za svoje geslo: „Želim služiti Isusu“ bl. Jula je posvjedočila svoje opredjeljenje za život u nesebičnosti, ustvrdio je biskup. Poručio je sudionicima slavlja da je mala Kata u svojoj obitelji otkrila ono što je započelo živjeti ovdje, u njihovoj župnoj crkvi, gdje ju je u sakramentu krštenja po krsnoj vodi Isus Krist sjedinio sa sobom, te je ona od toga trenutka koračala ovim svijetom uvijek se iznova pitajući kako biti što dublje s njime sjedinjena u svojoj nemoći, osami i životnim promašajima.
Na temelju prvog naviještenog čitanja, biskup je istaknuo kako prorok Izaija obznanjuje Židovima koji su se vratili iz babilonskog sužanjstva gdje su postali ljudi izgubljenog identiteta, bez kralja, hrama i domovine, da ih se Bog nije odrekao i da želi ponovno živjeti sjedinjen sa svakim članom svoga izabranog naroda zaručničkim odnosom najdublje povezanosti. Život proveden u ropstvu prorok vidi kao vrijeme u kojem je narod poput žene postao besplodan, nerotkinja i udovica. Bog sa svojim narodom želi na Sionu obnoviti savez, uspoređen sa životom u plodnoj bračnoj zajednici. Napomenuvši kako je ovaj drevni prorokov govor o duhovnoj plodnosti izazovan i nama danas, biskup je ustvrdio da je opredjeljenje male Kate da kao redovnica služi Isusu u redovničkoj zajednici urodilo puninom njezine vjernosti Isusu Kristu do kraja, do mučeničke smrti koju je podnijela 15. prosinca 1941. godine, kad je zajedno sa svojim susestrama bila ubijena i bačena u rijeku Drinu u blizini Goražda. Kazao je kako se ta smrt, ljudski gledano, može činiti lošim svršetkom. Međutim, ona se svojom vjernošću i mučeničkom smrću tako ugradila u Isusa Krista i sjedinila se s njime, da je nitko i ništa više nije mogao iskorijeniti iz toga zaručničkog odnosa s njime. Biskup je podsjetio na riječi sv. Pavla, da nam je Bog u Isusu Kristu sve darovao i da nas ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi jače od smrti. Stoga je mi danas promatramo kao djevojku koja je svojom vjerom i primjerom vjernosti Bogu u posvećenom djevičanstvu do mučeništva postala po riječi proroka Izaije primjer kojim je rodila mnoge, više nego li da je bila udana. Pomaže i nama da dok joj se divimo i Bogu za nju zahvaljujemo obnovljenom vjerom potpunije krsno rodimo odozgor vodom i Duhom Svetim, o čemu je govorio Isus u noćnim razgovorima s učenim Nikodemom.
Poput iščekivanja Ivana Krstitelja koji je svoju vjernost posvjedočio Bogu mučeništvom, kako smo čuli u evanđelju, i bl. Jula je svoja iščekivanja zapečatila mučeništvom. Ivan Krstitelj je podnio mučeništvo zbog toga što je prigovorio bezbožnom kralju Herodu da živi u nepoštenom braku, ali je dalekovidno razmišljao, i iščekujući ono što samo od Boga može doći, prihvatio radije smrt nego li biti Bogu nevjeran. Tako je i bl. Jula u svojim životnim iščekivanjima radije prihvatila mučeničku smrt nego biti predmetom nemorala raskalašenih ubojica i zacijelo je primila Božju nagradu vjernosti. Biskup je pozvao sudionike slavlja da njihova iščekivanja budu veća od onoga što može doći iz nogometne pobjede u Kataru, ili iz nečega drugoga ljudskog, nego da uz zagovor i pomoć svoje sugrađanke bl. Jule usmjere svoja iščekivanja na ono najbolje i najvrjednije što ima značenje za vječnost, a što im samo Bog može dati u Isusu Kristu. Još je kazao da je bl. Jula to dobro razumjela, kako nam potvrđuju njezine riječi iz posljednjeg pisma u kojem svojoj sestri u predanosti vjere piše da će nas Bog, dok se u vihoru rata i nasilja sve oko nas ruši i prijeti da nas uništi, ostaviti na životu da mu i dalje služimo, ako je to njegova volja; ako pak želi da za njega položimo svoj život, mi ćemo prihvatiti i tu njegovu volju. Pozvao je sudionike slavlje da po njezinu primjeru i oni u predanosti svoje vjere tako igraju utakmicu svog života da se na koncu ostvari punina njihova postojanja, pobjeda nad smrću i vječno zajedništvo s Bogom na nebesima. Izrazio je želju da se svi oni pokraj krstionice u kojoj je po krštenju djevojčica Kata, redovnički Jula, počela duhovno rasti, i izrasla čvrstinom posvemašnjeg opredjeljenja za Isusa, obnove u svom opredjeljenju za njega, radujući se hrvatskim sportskim pobjedama, i istovremeno nastojeći oko toga da u čvrstoj povezanosti s Isusom Kristom na koncu ostvare najvrjedniju pobjedu: život vječni. Zamolio je bl. Julu i susestre mučenice da mole s njima i za njih, da u njima raste Božji život i da naša Hrvatska raste u njima kao u nekom svetištu Božje prisutnosti, gdje Bog s nama tako želi biti jedno, kao što su zaručnik i zaručnica jedno.
