U okviru svojih predbožićnih pastoralnih programa, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 20. prosinca 2022. Dom za stare i nemoćne osobe u Požegi i ondje s vodstvom, djelatnicima i stanovnicima navedene ustanove slavio svetu misu.
Na početku homilije biskup Antun je podsjetio okupljene na pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije i osvojeno treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru, kazavši kako je razumljivo radovati se onom što su nogometaši postigli, ali da je od daleko većeg značenja ono što je Bog ostvario za nas u Isusu Kristu te da je zbog toga potrebno radovati se njegovu rođendanu. Istaknuo je da nas na svoj način na to upućuju i naviještena sveta čitanja. Prvo čitanje iz Knjige Izaije proroka prikazuje mladog i slaba kralja Ahaza koji je provodio uživalački način života i nije imao djece. Pred opasnošću susjednih vladara koji su se spremali zaposjesti Jeruzalem, on se usredotočio samo na ono što može ljudski ostvariti, nastojeći sklopiti savez s onima koji imaju određenu ratnu moć. U tim okolnostima prorok Izaija ga podsjeća kako je mudro osloniti se više na Boga nego na ljude te s njime sklopiti savez, i neka od Boga zatraži znak njegove naklonosti. Kralj to odbija, služeći se prijetvornim izgovorom da ne želi iskušavati Boga. Na to mu prorok odgovara da će mu sam Bog dati znak: »Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!« Biskup Antun je istaknuo kako kršćani u tom Izaijinu proroštvu prepoznaju najavu rođenja Isusa Krista od Marije Djevice, koji je svojim utjelovljenjem postao „S nama Bog“, ili kako tvrdi sv. Ivan Apostol u Prologu svoga evanđelja „U nama Bog“, i svojom prisutnošću u našoj prolaznosti ostvario pobjedu nad samom smrću, nepobjedivim čovjekovim neprijateljem bilo kojim ljudskim strategijama.
Osvrnuvši se na trenutnu situaciju u svijetu, napose onu u Ukrajini, biskup je spomenuo da se povijest na svoj način ponavlja po onim moćnicima koji i danas sklapaju različite saveze, pouzdajući se u ljudsku moć i snagu oružja, u ono što možemo ljudskim sredstvima ostvariti, ne računajući s Bogom. Crkva nam danas pristupa poput proroka, uvjeravajući nas kako nikakva ljudska savezništva ne mogu donijeti našu konačnu sudbinu i ostvariti smisao našeg postojanja, nego samo savezništvo s Emanuelom, Bogom s nama, po čijoj se prisutnosti u nama može ostvariti Božja pobjeda. Kazao je kako je razlog božićne radosti činjenica da je Božji Sin postao jednim od nas i preuzeo na sebe našu sudbinu u njezinim najtežim odrednicama: u slabosti, bolesti i smrti da bi u njima bio s nama Bog, pobjednik nad smrću. Kralja Ahaza koji ne vjeruje Bogu i želi krojiti ljudsku sudbinu putem oružja biskup je usporedio s Marijom koja za razliku od njega u evanđelju razgovara s Bogom i osluškuje ono što On želi ostvariti u suradnji s njom. Spomenuvši kako anđeo tumači Mariji »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti«, biskup je istaknuo da ona sklapa savez s Bogom srcem punim povjerenja odgovarajući: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« Iako nije do kraja razumjela Božju nakanu, ona je – čuvši da je u starosti začela njezina rođakinja Elizabeta, jer Bogu ništa nije nemoguće – prihvatila suradnju s Bogom da se po njoj ostvari njegov naum spasenja.
Završavajući homiliju, biskup je kazao okupljenim korisnicima Doma kako je razumljivo da od njegovih djelatnika očekuju pomoć u svojim slabostima. No, potaknuo ih je da se svakodnevno otvaraju Božjim mogućnostima te on u njihovim slabostima i nemoćima ostvari u njima ono što je samo njemu moguće, ponavljajući poput Marije: »Neka mi bude po tvojoj riječi!« Dodao je da svaki svoj novi dan povjere Pobjedniku nad smrću, govoreći s prvim kršćanima: »Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha!«
