DA, ŽIVOT SE OČITOVA (1 Iv 1,2)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
draga braćo i sestre Kristovi vjernici!
Sretan vam Božić, svetkovina Isusova rođenja! Neka Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi (Tit 2,11), ispuni vaša srca, uđe u vaše domove, poveže vas u toplini obiteljskoga zajedništva. Božja blizina u djetetu Isusu neka obraduje osamljene, utješi žalosne, donese olakšanje bolesnima i starima, vrati nadu siromasima te sve obdari obiljem duhovne radosti i mira.
1. Rođenje djeteta u betlehemskoj štalici, u koju se prije više od dvije tisuće godina sklonila jedna siromašna obitelj, za tadašnje društvo nije imalo posebnoga značenja. I u današnjem informatičkom svijetu globalnih političkih, vojnih i gospodarskih strategija ono bi medijima ostalo posve nezanimljivo i prošlo bi nezapaženo. Dijete Isus preživjelo je, međutim, dvadeset stoljeća u toplini ljudskih srdaca, u kršćanskoj vjeri bezbrojnih naraštaja, živi i danas, unatoč materijalističko-potrošačkom mentalitetu, koji Božić nastoji svesti na trgovinu – prodaju i kupnju radi profita – zamagljujući tako istinski sadržaj ove svetkovine.
Božić u Hrvatskoj traži od vjernika da betlehemskom događaju ne pristupaju tek izvanjski, nego na način da postanu njegovim dionicima. Svi Božji zahvati tijekom povijesti zbivali su se utjelovljenskim putem. Bog je obznanjivao svoju istinu, ostvarivao svoje naume o čovjeku služeći se slabošću ljudskom kao sredstvom svojega Božanskog djelovanja. Samo je vjerom moguće ući u ono što je iznad ljudskoga pojavnoga. Jedino je uz njezinu pomoć moguće dohvatiti dubinsku, nutarnju stranu Božjega zahvata, nevidljivo u vidljivom, Božje u ljudskom, nebesko u zemaljskom i tako postati dionikom otajstvenoga događaja.
Posvema je to u skladu s našim ljudskim iskustvom, jer mi svoju neponovljivu i jedinstvenu osobu, svoj duhovni identitet živimo i ostvarujemo samo u svojoj pojavnosti i tjelesnosti.
2. U čemu je tajna Božića? Kroz Isusovu ljudsku pojavnost progovorila je Božja ljubav kao životvorna snaga, koja čovjeka i cijelu postojeću stvarnost kvalitativno uzdiže na višu razinu prema kojoj je on usmjeren i za kojom čezne. Iskustvo Isusovih najbližih učenika tijekom njegova života, muke, smrti i uskrsnuća te po daru Duha Svetoga, postupno je otkrivalo kako je u njegovoj patničkoj i smrtnoj ljudskoj pojavnosti na djelu bila druga Božanska osoba u snazi Duha. Po njoj je Bog svojom ljubavlju ušao u čovjekovo stanje ranjenosti zlom, izliječio ga u duhovnom korijenu njegova bića i uzdigao u puninu svoga života. Božić je Bog naklonjen čovjeku, potpuno mu darovan u svome Sinu Isusu. Svjedoči to sv. Ivan, apostol riječima: »Da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama, – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.« (1 Iv 1,1-3).
Kao vjernici postali smo dionici božićnog otajstva, ušli u zajedništvo nevidljivoga Božjeg Života i postali članovi Katoličke Crkve po vidljivome znaku, svetom krštenju. U tom dragocjenom daru se obnavljamo, izgrađujemo i rastemo po sakramentu pomirenja, sudjelovanjem na svetoj misi i u svetoj pričesti, po vjernosti ljubavi u braku i obitelji, po odgovornom radu, nastojanju oko razumijevanja i pomaganja bližnjega. U uzajamnom osobnom darivanju iskusili smo da smo jedni drugima najljepši božićni dar, dragocjeniji od svega materijalnog. Tako je Božić stvarnost u nama, više nego oko nas.
3. Svjedoci smo kako se danas brojni ljudi u Hrvatskoj zbog različitih interesa javno i privatno uzajamno optužuju, smještaju na neljudsku razinu, otpisuju, ozloglašavaju i stvaraju tako nepodnošljiva životna stanja. Stoga je od silnoga značenja činjenica koju nam je Božićem Bog obznanio po svome Sinu, da nas je smjestio u središte svoje ljubavi i dodijelio nam puno dostojanstvo. Isplati se, znači, i u Hrvatskoj graditi zajedništvo s Bogom ljubavi te moliti i raditi da se ne umnažaju najtužniji događaji poput gašenja bračnih ljubavi, razaranja obiteljskoga zajedništva, ne prihvaćanja djece kao dara Božjega. Ne dopustimo da zbog naših grijeha ili propusta, Hrvatska uistinu osiromaši. Prihvatimo ljubav kao stvarnost koja čovjeka najsnažnije očovječuje, ljudsku osobu stavimo u središte naše pozornosti. Socijalno pitanje i socijalna država u tom slučaju neće biti svedeni samo na materijalnu razinu, jer je ljubav, kako nas uči i papa Benedikt XVI., puno više od socijale.
4. Uz ovogodišnji Božić prisjetimo se da smo ušli u desetu godinu od utemeljenja Požeške biskupije. Neka nas proslava te svetkovine utvrdi u svijesti vjere da je Isusova Crkva, kojoj pripadamo po svojoj Biskupiji, utjelovljenska stvarnost: vidljivo-nevidljiva, ljudsko-božanska, zemaljsko-nebeska. Crkva je Isusovo djelo u ljudskoj slabosti i grješnosti, po kojoj On, pobjednik nad smrću, daruje onima koji mu vjeruju svoga Duha ljubavi. Po služenju zaređenih službenika svetim sakramentima liječi ljudsku duhovnu ranjenost, uzdiže čovjekov duh, udjeljuje život u punini i ostvaruje spasenje. Crkva stoga nije nositeljica tek neke ideje o životu, nego je služiteljica istinskoga života po Kristu u Duhu Svetom. Polazeći od ljubavi kao izvora i smisla života ona pristupa čovjeku kao daru i otajstvu te se zauzima za njegovo dostojanstvo i nepovredivost od prirodnoga začeća do prirodne smrti.
Neka nam Božić pomogne da vjerničkom sviješću i opredjeljenjem živimo svoju pripadnost otajstvu Crkve, da volimo svoju Biskupiju kao prostor svoga duhovnoga identiteta te da rastemo u onom zajedništvu života, kojeg su nam apostoli posvjedočili i predali. U tom raspoloženju želimo svojim Biskupijskim hodočašćem u Rim od 28. travnja do 2. svibnja 2007. godine pohoditi mjesta apostolskoga svjedočanstva vjere a u Požegi 30. rujna 2007. slaviti biskupijski Euharistijski kongres. Radujem se što ćemo po tim i drugim programima tijekom spomena desete obljetnice naše Biskupije biti dionici brojnih duhovnih dobara.
Želim vam svima u Isusu Kristu, u snazi njegova Duha mirnu i blagoslovljenu 2007. godinu.
Sve vas od srca pozdravlja i za vas moli vaš požeški biskup –
+ Antun Škvorčević, v.r.
Požega, 16. prosinca 2006.
