Na Božić, svetkovinu Isusova rođenja, 25. prosinca biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije Avilske te vjernicima grada Požege, među kojima je bio i gradonačelnik Željko Glavić.
U homiliji biskup je spomenuo kako postoje događaji koje je pokrenuo čovjek, a da na Božić slavimo ono što je pokrenuo i ostvario Bog te je poželio da mu budnom vjerom promotrimo dubinu i dalekosežnost. Podsjetio je kako smo na misi polnoćki čuli zapis evanđelista Luke, koji je događaj Isusova rođenja prikazao u povijesnom kontekstu, navodeći da se on zbio u vrijeme dok je Rimskim carstvom vladao car August a Sirijom upravljao Kvirinije, ali da anđeoski navještaj pastirima otkriva značaj koji taj događaj ima po Bogu, nazivajući Isusa Spasiteljem, Kristom i Gospodinom. Istaknuo je da se sv. Ivan u današnjem evanđelju ne bavi povijesnim okolnostima Isusova rođenja, nego se usredotočuje na njegove duboke božansko ljudske dimenzije, polazeći od grčkog pojma Logos – Riječ. Biskup je kazao kako je to izazov za nas suvremene ljude, kojima stoje na raspolaganju sve moćnija i raznovrsnija komunikacijska sredstva digitalne tehnologije, ali i s time povezane opasnosti da nam ona ne pomognu dublje razumjeti svijet i naše vlastito postojanje, jer nas nerijetko ostavljaju na razini površnih pripovijedanja koja završavaju u nemoći zla. Na primjeru malog djeteta koje prvi puta progovori određenu riječ, biskup je ustvrdio kako iza nje stoji cjelovitost njegove osobe, bez prijetvornosti ili kakve zle namjere. U djetetovoj riječi „mama“ ili „tata“ posredovan je sav egzistencijalni odnos koji ono kao jedinstvena i neponovljiva osoba ima prema njima. Još je biskup dodao kako djetetova riječ „volim te“ upućena svojim roditeljima nije prazna, namještena, prijetvorna, nego životna iza koje dijete stoji cijelim svojim bićem, te je ta riječ isto što i njegova osoba, radi čega je ona moćna riječ. Riječi pak odrasloga čovjeka nerijetko su površne, prazne, iza kojih ne stoji on sâm, počesto su izraz njegove sebičnosti, računa ili neke zle namjere, prijetvornosti, koja njegovu govoru oduzima istinitost i životnu snagu.
Biskup je istaknuo kako nas sv. Ivan u evanđelju uvjerava da je Isus Krist Božja kreativna Riječ, da iza nje cjelovito stoji Bog, te ono što kazuje to i ostvaruje, moćna je iz ničega pokrenuti svijet u postojanje, održavati ga i privoditi njegovu dovršenju. Tu Riječ evanđelist naziva jednostavno Životom i povezuje s otajstvom Svjetla, moćne stvarnosti koja pobjeđuje mrak, omogućuje vidjeti i razumjeti stvarnost kojoj pripadamo. Međutim, najveća i najljepša značajka Božje Riječi očituje se u činjenici da je ona uzela ljudsko tijelo i da nas je Bog na taj način izabrao, posvojio i uspostavio za svoje sinove i kćeri, ustvrdio je biskup. Upozorio je na razliku između naših ljudskih izabiranja, koja imaju svoje posebno očitovanje na demokratskim izborima, gdje određenim ljudima povjeravamo brigu za opće dobro, polažući počesto u njih neka naša očekivanja koja nadilaze njihove ljudske mogućnosti. Kad je riječ o utjelovljenoj Božjoj Riječi, Isusu Kristu, nismo mi izabrali njega, nego nas je u njemu Bog svojom neizmjernom ljubavlju izabrao za svoje, i omogućio da kao njegovi sinovi i kćeri živimo na najvišoj mogućoj razini postojanja, budemo dionici njegova božanskog života. Nikada ne smijemo zaboraviti tvrdnju sv. Pavla da nas je izabrala ljubav Božja i dodijelila nam ono što je samo u njezinim mogućnostima. To otajstvo naša božićna pjesma opisuje na jednostavan način: „Ljubav Božja prevelika, primi pravu pùt čovjeka“.
A u drugom današnjem čitanju pisac Poslanice Hebrejima pristupa Božjem djelu u Isusu Kristu tvrdnjom da je Bog nekoć govorio ocima po prorocima, a nama progovorio u svome Sinu. Biskup je kazao da je taj Božji govor dosegao svoj vrhunac u žrtvi Isusove ljubavi na križu, jer nam je Bog u tom događaju očitovao kako se nije odrekao čovjeka grijehom udaljena od njega, već ga je učinio dionikom svoje pobjede nad smrću. Drama našeg postojanja leži u činjenici da se mi, unatoč tome što nas je Bog izabrao za svoje sinove i kćeri, možemo u svojoj slobodi opredijeliti da ne budemo njegovi, pokušavajući oblikovati život na neku svoju ljudsku mjeru, i na taj način ostati u mraku vlastite nemoći, ustvrdio je biskup. Potaknuo je sudionike slavlja da ovog Božića obnove vjernost Isusu Kristu i svome krsnom izabranju po kojem su postali sinovi i kćeri Božje, i da ga prihvate onim oduševljenjem kakvim su navijači primili pobjede hrvatske nogometne reprezentacije na minulom Svjetskom prvenstvu u Kataru. Biskup je završio homiliju riječima svoje ovogodišnje Božićne poruke: »Poštovani i dragi vjernici, braćo i sestre! Pozivam vas da ovoga Božića sa strašću i oduševljenjem naših nogometnih navijača prepoznamo hrvatski istinski identitet u onom što je Isus Krist za nas ostvario, promatramo sebe i svoju domovinu u njegovim pobjedama i surađujemo s njime na dugoročnim hrvatskim postignućima. U njegovim se, naime, pobjedama krije pravi hrvatski identitet, izgrađivan služenjem Crkve tijekom naših 13 stoljeća, te je posebno smisleno nastaviti ga oduševljeno s Isusom Kristom graditi i danas, privatno i javno, u politici i društvu, ponizno i strpljivo, požrtvovno i složno u ljubavi, koja je uvijek moćna kad s njezinih polazišta poput svoga Učitelja djelujemo za druge, nikada protiv njih. Volimo Hrvatsku promatrajući je kroz nogometne pobjede naše reprezentacije, ali ne zaboravimo da se Hrvatska najljepše vidi i najbolje voli kad je promatramo u Isusu Kristu.«
