U OVE DANE, PROGOVORI NAMA U SINU (Heb 1,2)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni bogoslovi i vjeroučitelji,
draga braćo i sestre!
S iskrenom željom da nebesko Svjetlo dopre do svakoga od vas, srdačno vam čestitam svetkovinu Isusova Rođenja: Sretan Božić! S posebnom radošću upućujem pozdrav i čestitku za Božić u Svećeničkoj godini napose vama, braćo svećenici.
1. U povodu 150-te obljetnice smrti sv. Ivana Vianneya, papa Benedikt XVI. proglasio je Svećeničku godinu. Želimo stoga da se ovoga Božića – zajedno s tim svetim župnikom – zaustavimo pred betlehemskim događajem i ponovno zapitamo: Što se zapravo ondje zbilo prije više od 2000. godina? Pred očima nam je prizor siromašne obitelji na putovanju, kojoj se u štali rodilo dijete. Reklo bi se, to je samo još jedan od beznadnih slučajeva na zemlji, kojih je na pretek i u naše doba. Zašto ga se još i danas prisjećamo? Odgovor nam daje Božja objava i iskustvo vjere bezbrojnih naraštaja tijekom dva tisućljeća. Betlehemskom događaju trajnu snagu i novost daje činjenica da je ondje Bog na djelu. Sin Očev, svojom se neizmjernom ljubavlju u utjelovljenju i rođenju u Betlehemu sjedinio s čovjekom u njegovu prolaznom i smrtnom stanju na zemlji kako bi trpljenjem i smrću na križu smrti oduzeo snagu, pobijedio zlo i uspostavio puninu života. Ušao je u naše ljudsko siromaštvo i smrtnost da bi nas učinio dionicima božanskoga bogatstva i besmrtnosti. Ovo djelo domišljate Božje ljubavi, ostvareno je za svakoga čovjeka i za sva vremena. To je Božić!
2. Svetkovinu Isusova rođenja slavimo u sasvim određenim društvenim okolnostima označenima nezadovoljstvom zbog postojećega stanja, te u ozračju stalnoga iščekivanja da će se ostvariti drugačiji svijet i sretniji čovjek. Usred osiromašenja, korupcijskih afera, međusobnoga optuživanja javnih osoba, nameće nam se pitanje: odakle ili od koga možemo očekivati promjene? Kako se može promijeniti današnji svijet? Proteklih tjedana mogli smo sa svih strana čuti obećanja onih koji misle da su upravo oni pozvani to učiniti. Hoće li u tome uspjeti?
Poslanica Hebrejima svjedoči da se u betlehemskom događaju krije Božji odgovor na to pitanje. A ona u svojevrsnom sažetku kaže: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu (Heb 1,1-2). Drugim riječima, sva ljudska vjekovna iščekivanja o kojima su proroci govorili, sve ljudske čežnje imaju svoje ispunjenje u osobi Isusa Krista. On je ishodište i cilj svemira i povijesti. Njemu je Otac povjerio posredničku ulogu glede konačnoga smisla za kojim teži sva postojeća stvarnost. On je »Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak« (Otk 22,13). Božić nas stoga upućuje na kritički pristup posredničkoj ulozi određenih sustava u suvremenom društvu: općenito napretku, znanosti, politici, gospodarstvu, tehnici, kulturi. Unatoč njihovoj velikoj pomoći treba se zapitati: mogu li oni podariti smisao i dovesti čovjeka do ispunjenja i sreće? Ili mi ljudi u svojoj sebičnosti i oholosti tim sustavima pridajemo značajke koje oni nemaju? Naime, čovjek je biće određeno za vječnost. O tome nam svjedoči naše srce, naša savjest i iskustvo. Ništa nas ovdje na zemlji ne može posve ispuniti i zadovoljiti, jer po Stvoriteljevu naumu čeznemo za višim. Naša konačnost i sreća nisu u našim, nego u Božjim mogućnostima. Isus Krist njihov je posrednik. Po njemu čovjek ima pristup u puninu zajedništva Božjega života u kojemu konačno pronalazi ono za čim čezne. Stoga, oblikovati svoju osobnost uz Isusa Krista ovdje na zemlji, znači postupno urastati u taj život.
3. Ponizni svećenik Ivan Vianney, svojim vjerničkim srcem, silno osjetljivim na Boga, dohvatio je tajnu Božje veličine u malenosti betlehemskoga djeteta i pobjedu života u Isusovoj poniženosti na križu. Zahvaćen snagom Duha, svojom je poniznošću izrastao u velikoga čovjeka. Svojim svećeničkim služenjem pomagao je da se po naviještanju Božje riječi i slavljenju svetih otajstava u mnogim ljudskim srcima rodi Isus Krist. Premda skroman i jednostavan, ne pridajući sebi gotovo nikakvo značenje, bio je duboko svjestan snage svećeništva po sakramentu Svetoga reda pa je govorio: »O, kako je svećenik velik!…Sam Bog ga sluša: on izgovara nekoliko riječi i naš Gospodin na njegov glas silazi s neba i ostaje u maloj hostiji…«. Tumačeći svojim vjernicima važnost sakramenta Svetoga reda, govorio im je: »Bez sakramenta Svetoga reda, ne bismo imali Gospodina. Tko ga je stavio onamo u svetohranište? Svećenik. Tko je dočekao vašu dušu na samom ulasku u život? Svećenik. Tko je hrani i njezinom hodu daje snagu? Svećenik. Tko je priprema na dolazak pred Boga, perući je posljednji put u krvi Isusa Krista? Svećenik, uvijek svećenik. I ako se dogodi da ta duša (zbog grijeha) umre, tko će je uskrisiti, tko će joj vratiti pokoj i mir? Opet svećenik…Poslije Boga, svećenik je sve!«
4. Braćo i sestre! Božić u Svećeničkoj godini snažno nas poziva da temeljito promislimo o mogućnostima našega preporoda i rasta u snazi Isusova Duha po služenju Crkve i njezinih svećenika. Koliko je svećeničkim služenjem svjetala zapaljeno, suza obrisano, tuga ublaženo, žalosti utješeno, nada probuđeno, mržnji ugašeno, duša izliječeno, srdaca oživljeno?! Koliki je doprinos svećenika tijekom 14 stoljeća povijesti hrvatskoga naroda na različitim područjima života: na moralnom, prosvjetnom, književnom, glazbenom, socijalnom, gospodarskom i drugima?! Ta povijest nije posve razumljiva bez njihova dragocjena udjela. Komunistički sustav sve je to obezvrijedio, svećenike proglasio neprijateljima vlastita naroda, progonio ih, bez suda ubijao, na montiranim procesima lažno optuživao i osuđivao na dugogodišnje robijanje o čemu svjedoči osobito starogradiški zatvor. Božić u Svećeničkoj godini prigoda je da svim tim jednostavnim a duhovno velikim ljudima, posebno mučenicima na čelu s bl. Alojzijem Stepincem, iskažemo priznanje i zahvalnost, da za njih molimo i s njima se ponosimo. Molimo i za one svećenike koji u svojim slabostima i svojoj grješnosti nisu svjedočili snagu Duha, povjeravajući ih tako Božjemu milosrđu. Iskazujmo poštovanje, povjerenje i ljubav prema današnjim našim svećenicima, surađujmo s njima te učinimo sve kako bi Hrvatska duhovno rasla i moralno ojačala. Molimo i za svećenička zvanja, kako bi dovoljno bilo onih koji će u ime Božje služiti duhovnomu biću našega naroda.
»Prema svima rasli i obilovali ljubavlju« (1 Sol 3,12) te u novoj 2010. godini bili ispunjeni Božjim mirom. Sve vas blagoslivlja i od srca u Gospodinu pozdravlja – vaš biskup
Antun.
Požega, 21. prosinca 2009.
