POGLEDAJMO ŠTO SE TO DOGODILO (Lk 2,15)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
draga braćo i sestre!
Radosna srca čestitam vam Božić u Godini vjere! Neka i vas, poput pastira u noći Isusova rođenja, »slava Gospodnja obasja« (Lk 2,9) te vjerom dohvatite dubinu betlehemskoga događaja i budete dionicima velike Božje ljubavi darovane u Sinu.
- Pastirski božićni izazov
Na božićnoj misi polnoćki svečano naviještamo zapis sv. Luke o Isusovu rođenju. Evanđelist, naznačujući povijesni okvir toga događaja, tek usput spominje rimskoga cara i još neke svjetske moćnike, a jednostavnim i siromašnim pastirima posvećuje posebnu pozornost. Po čemu bi oni bili važniji od drugih? Pomnije promotrimo evanđeoski zapis kako bismo se u Godini vjere snažnije uključili u otajstvo Božića.
Evanđelist Luka svjedoči da je u noći Isusova rođenja, Gospodnja slava najprije obasjala pastire. Pristupio im je anđeo i obznanio blagu vijest, veliku radost za sav narod. Protumačio im je kako je rođeno dijete – Spasitelj, Krist, Gospodin. Ta anđeoska vijest pokrenula je pastire te su pohitali, pronašli Mariju, Josipa i novorođenče, a potom započeli prenositi i svjedočiti ono što su vidjeli i što im je rečeno o tome djetetu. Vratili su se, kaže evanđelist, »slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je rečeno« (Lk 2,19). Cilj je, dakle, svetoga pisca posvjedočiti da su pastiri – prosvijetljeni svjetlom odozgor – postali ljudi velike nutarnje sposobnosti, ljudi pronicljiva duha koji u događaju Isusova rođenja prepoznaju Božji zahvat koji nadilazi naravni svijet te ga prihvaćaju vjerom i postaju dionicima djela spasenja.
- Pogledom vjere do istinskoga Božića
Papa Benedikt XVI. u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Djetinjstvo Isusovo (Split, Verbum, 2012.) na jednostavan ali snažan način tumači određene pojedinosti o pastirima u Lukinu evanđelju. Činjenicu da su pastiri prvi došli k jaslicama, Sveti Otac obrazlaže njihovom blizinom mjestu Isusova rođenja izvan grada. Ali, papa dodaje važnu napomenu: »Oni su ne samo izvanjski, nego i iznutra živjeli bliže događaju od građana koji su mirno spavali. Ni iznutra oni nisu bili daleko od Boga koji je postao dijete. S time se podudara i to da su oni pripadali siromasima, jednostavnim dušama, koje je Isus proglasio blaženima, jer je poglavito njima dan pristup Božjoj tajni (Lk 10,21s). Oni predstavljaju Izraelove siromahe, siromahe uopće: prvu Božju ljubav« (nav. dj. str. 84).
Pastirsku nutarnju blizinu Bogu valja prepoznati i u odlučnosti kojom oni idu prema jaslicama uzajamno se bodreći: »Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin« (Lk 2,15). O kakvome je pogledu riječ? Iskustvo čovječanstva svjedoči nam da se čovjeku i stvarnosti može pristupiti na različite načine, ali da su oni na najdubljoj razini dohvatljivi samo onom moći duha koju zovemo vjera, odnosno – darom Božjim koji nije u suprotnosti s razumom nego mu je potpora u traganju za cjelovitom istinom – kako svjedoče mnogi veliki umovi do danas. Na pojavnoj razini betlehemski događaj nije neobičan i privlačan. Sve izgleda prozaično do nepoželjnosti: staja, skromna obitelj koja nema mjesta u svratištu, rođenje djeteta položenoga u hladne jaslice. No, anđeo naviješta prave dimenzije zbivanja i proglašuje da se u novorođenome krije Spasitelj, Krist, Gospodin, a dijete povijeno i položeno u jasle znak je velikoga Božjeg zahvata. Pastiri su u štalici pronašli nemoćno dijete u kojemu je na djelu nevidljiva Božja ljubav što nas je pohodila. Sveti Otac kaže: »Oni vide iznutra. Vide ovo: ono što je anđeo rekao, istinito je. Stoga se pastiri vraćaju radosni. Slave i hvale Boga za ono što su čuli i vidjeli (usp. Lk 2,20; Nav. dj. str. 92)«. Oni vjerom prihvaćaju anđeosku riječ pa je njihov nutarnji pogled duha na Isusovo rođenje bio prodorniji od pogleda onih koji su ostali na pojavnoj razini. Vjerom su dokučili domet, značenje i smisao događaja koji mu daje Bog.
- Pastirska evangelizacija
Zapažamo da evanđelist Luka iskustvom pastira oslikava put kojim se dolazi do vjere u Isusa Krista i pokazuje način kojim se postaje dionikom spasenjskoga djela. Pastiri su prvi evangelizirani ljudi koji potom postaju evangelizatori. Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima navodi svojevrsni evangelizacijski redoslijed kako ga ostvaruje Crkva nakon Isusova uskrsnuća. »Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. (…) Jer: tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? (…) Dakle, vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom« (Rim 10, 13-17).
Evangelizacija poslanjem i služenjem Crkve neprekinuto traje u svijetu već dvije tisuće godina. Crkva ustrajno naviješta Isusa Krista, kojega prihvaćaju brojni ljudi potpomognuti Božjim darom nutarnjega svjetla. Oni vjerom vide i čuju objavu Božju, krste se, u svetoj euharistiji hvale i slave Boga te Isusa Krista svjedoče životom. Drugi nas vatikanski sabor podsjeća da su uz zaređene službenike, biskupe, svećenike i đakone, svi kršćani uspostavljeni za navjestitelje i svjedoke Isusa Krista, poslani za evangelizatore koji uvijek moraju biti svjesni da nisu oni ti koji daju snagu svome govoru i svjedočenju, nego je to sam Isus Krist. Godina vjere potiče nas da se obnovimo u toj svijesti i dostojanstvu te da ispitamo nastojimo li naše kršćansko poslanje u obitelji i društvu ostvarivati zauzetošću i uvjerljivošću pastira. Potaknut njihovom hitnjom k jaslicama Sveti Otac postavlja pitanje i nama: »Koji to kršćani danas hitaju kada se radi o Božjim stvarima? Ako nešto zaslužuje hitnju – jamačno nam to evanđelist želi potiho reći – onda su to upravo Božje stvari« (nav. dj., str. 91). Vjerujem da je među ostalim pastoralnim programima i čitanje ulomaka iz Katekizma Katoličke Crkve – u našim župama svake nedjelje prije svete mise tijekom Godine vjere – izraz svojevrsne hitnje glede Božje stvari, da je to očitovanje gorljivosti za Isusa Krista i nastojanje da se što bolje osposobimo za vršenje krsnoga evangelizacijskoga poslanja. To je naš odgovor na poziv pape Benedikta XVI. i poticaj Opće biskupske sinode, održane u Rimu u mjesecu listopadu ove godine.
- Evangelizacijska snaga ljubavi
Braćo i sestre. Na Božić u Godini vjere svrstajmo se među jednostavne i siromašne pastire te svjetlom vjere iznova otkrijmo bogatstvo i izazov ljepote, radosti i smisla Božje ljubavi, objavljene u nemoćnome djetetu siromašne betlehemske obitelji. Pomoći će nam to da svoju vjeru uvjerljivije pretočimo u život te svjedočimo evanđeoske vrijednosti – središte kojih je ljubav. Zacijelo ste se puno puta uvjerili da čovjek u materijalnom izobilju ali bez ljubavi – ostaje siromašan. Jedino ga Božja ljubav može uzdići do punine postojanja, istinske slobode koja uz ništa nije vezana. Mogli ste to iskusiti i u pripravi za ovogodišnji Božić tijekom Tjedna siromašnih u našoj Biskupiji, napose vi koji ste se odazvali mojemu pozivu te ste u središte uma i srca stavili siromašne, starije i bolesne, posjetivši ih s ljubavlju. Tim ste činom promijenili sebe i njih, ostvarili ste Božić betlehemskih pastira u čijim je srcima zasjala Božja ljubav očitovana u Sinu, Spasitelju, Kristu i Gospodinu. Božić pomaže shvatiti koliko nam je danas u Hrvatskoj potreban upravo takav pristup svakodnevici. Požurimo se odjelotvoriti ga!
Uz molitvu da Bog blagoslovi sva vaša plemenita nastojanja u 2013. godini i učini ih uspješnima, srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam.
Biskup
+ Antun Škvorčević, v. r.
U Požegi, 15. prosinca 2012.
