Na svetkovinu Svete Marije Bogorodice – Novu Godinu, 1. siječnja 2023. godine večernje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije Avilske te drugim vjernicima.
Biskup je na početku homilije spomenuo da je godina 2023. nova u Hrvatskoj po njezinu današnjem ulasku u schengenski prostor slobodnog kretanja unutar Europske unije i uvođenja eura kao službenog novčanog sredstva plaćanja. Kazao je da je doček Nove godine po medijskim izvještajima bio pun „glamura“ u odijevanju, zabavnom programu, jelu i piću, ustvrdivši kako je, s jedne strane, razumljivo da se u određenim prigodama proveselimo u krugu rodbine i prijatelja, ali s druge strane da osjećamo kako to nije put kojim nastupajuća godina može postati nova i uspješna. Nasuprot našim ljudskim glamuroznim nastojanjima koja nas u konačnici ostavljaju praznima, naviještena Božja riječ prvoga dana nove godine uvjerava nas da je Bog ostvario bolji svijeta i novoga čovjeka po skromnosti, poniznosti i žrtvi djetešca u betlehemskoj štalici, njegovim jednostavnim roditeljima i priprostim pastirima. To je prva snažna i izazovna poruka koju nam valja usvojiti na prvi dan nove godine: da Bog kroz skromno i maleno, siromašno i jednostavno ostvaruje svoj veliki božanski naum, čovjekovo uzdignuće u puno zajedništvo svoga života, koje nazivamo „spasenje“. Stoga se požurimo prvoga dana nove godine približiti Mariji, jednostavnoj nazaretskoj djevojci, ali posvema vjernoj Bogu, i svrstati se među pastire te zajedno s njima u nemoćnom djetetu u štalici prepoznati Božju moć kojom on pobjeđuje i samu smrt. Razložno je to zato što iz osobnog, obiteljskog, narodnog i svjetskog iskustva znamo da tamo gdje se nametne sila i zavlada nasilje, poput onog u Ukrajini, u konačnici uvijek stradava čovjek, koji biva ponižen, zgažen i ubijen, ustvrdio je biskup. Izrazio je uvjerenje da bi bilo više mira, kad bi kod naših i svjetskih političara kao i kod svih nas bilo više skromnosti, malenosti i jednostavnosti, kad bi prestali samo sebe uzdizati i smatrati vrijednima a druge omalovažavati. Kad čovjek sebe suzdrži i nastupa u poniznosti i malenosti, tada se onaj pored njega pojavljuje u svojoj veličini onakvim kakvim ga je smislio Bog, a i on sâm postaje na taj način velik čovjek, kazao je biskup.
Upozorio je kako je sv. Pavao u drugom naviještenom čitanju iz Poslanice Galaćanima u nekoliko jednostavnih poteza ocrtao sve veliko što se dogodilo u poniznom i malenom Isusu Kristu, u kojem je nastupila punina vremenâ. Kazao je da vrijeme nije samo stvarnost što prolazi, nego ono nosi sa sobom određene šanse u koje je Bog utisnuo svoj naum, te se stoga punina vremenâ ostvarila onda kad je Bog odlučio da se njegov vječni Sin „rodi od žene“ i na taj način poistovjeti sa svakim čovjekom, da ga oslobodi iz njegova stanja zarobljenosti zakonom zla i grijeha, obdari Duhom Božjeg posinstva, te on od roba postane slobodni Božji sin i baštinik svega onoga što mu po božanskom sinovstvu pripada, ustvrdio je biskup. Spomenuo je kako je ta sloboda sinova i kćeri Božjih izazov i za slobodu kojom će se od danas hrvatski građani kretati unutar europskog schengenskog prostora. Dodao je da je to povezano s postavljanjem novih granica, zatvaranjem i ograničenjima kretanja onih kojima nije udijeljena navedena sloboda. Pozvao je sudionike slavlja neka se nikad sebično ne zatvaraju u granice vlastite samodostatnosti, ne dopuštajući da se u njima otvori svojevrsni „Božji Schengen slobode“, darovane žrtvom Isusove ljubavi na križu, u kojem će biti mjesta i za prognanike i izbjeglice, koji su također Božji sinovi i kćeri. Jednako tako, potaknuo ih je da – radujući što je od danas platežno sredstvo u Hrvatskoj postao euro, jedna od najjačih svjetskih moneta – ne svedu pitanje svoje moći na novac koji posjeduju u većoj ili manjoj mjeri, nego da trajno budu svjesni one „monete“ kojom nas je Isus Krist kupio za Boga, krvi koju je na križu prolio za naše spasenje i u njoj prepoznaju svoje dostojanstvo.
Biskup je istaknuo kako se preminuli papa Benedikt XVI., odrastao u pobožnoj katoličkoj obitelji, jako dobro snalazio u istinama na koje nas je podsjetila naviještena Božja riječ današnje svetkovine. Ispripovjedio je kako je bolje razumio njegovu osobu nakon što je posjetio njegovu rodnu kuću u bavarskom gradiću Marktlu am Inn, nedaleko od Gospina svetišta u Altöttingu, kazavši da je tada osjetio svu toplinu i snagu vjere, izrasle u obiteljskom i svetišnom ozračju. Izrazio je uvjerenje da ga je upravo Blažena Djevica Marija tako privela Isusu Kristu da ga je on volio svojim umom, srcem i životom. Kazao je da je svećenik Požeške biskupije Karlo Prpić, misionar u afričkoj državi Kamerun, u svojoj jučerašnjoj čestitci na jezgrovit način opisao lik preminulog pape Benedikta, pišući: »Što reći na kraju ove 2022. godine, koji i nije kraj, nego samo nastavak, ili još bolje tek pravi početak, nadajmo se za mnoge u duhovnom pogledu, baš kao za preminuloga Benedikta XVI., koji upravo kroz svoj ‘prijelaz’ ulazi u Svjetlo? Za neke je on gigant razuma, a pobožnima velikan vjere, teolog, naučitelj i svjetlo na stazi. Možda i više od Petra na čelu Crkve, on nam ostaje u sjećanju kao duboko zahvaćen misterijem katoličke vjere, svjedočki i radosno, uvjereno i uvjerljivo za istinu i neprolazne vrijednosti do utrnuća.« Biskup je posvjedočio kako se oduševio Josephom Ratzingerom, kasnije papom Benediktom XVI., nakon što je kao student teologije pročitao prijevod njegove knjige „Uvod u kršćanstvo“, u kojoj je teološki razlagao Apostolsko vjerovanje i uvjeravao čitatelje u ono što je on sâm vjerovao, očitujući na taj način da nije bio teolog koji je smišljao neke svoje formule, nego duboki vjernik koji je imao ‘formulu’ srca po kojoj je pripadao Isusu Kristu, obrazlažući ono što Crkva Katolička vjeruje od svojih početaka. Kazao je kako je kasnije upoznao i mnoge druge njegove kvalitete, od kojih je posebno istaknuo njegovo umijeće povezivati staro i novo, za razliku od nekih katoličkih teologa u Njemačkoj i drugdje, koji su očitovali određeni prekid Drugog vatikanskog sabora s onim što je u Crkvi bilo prije njega. Mladi teolog Joseph Ratzinger slijedio je smjer francuske tzv. „nouvelle theologie“, oblikovan pod nemalim utjecajem pravoslavnih teologa, koji su bježeći pred progonom boljševika nakon Oktobarske revolucije u Rusiji pronašli utočište u Francuskoj, probudivši u katoličkoj teologiji veću osjetljivost za drevne crkvene oce i Tradiciju. Prepoznavši važnost Tradicije kao oživotvorenje u različitim vremenima i povijesnim situacijama onoga što je sadržano u Svetom pismu, i shvativši da se pozivanjem samo na Sveto pisma bez Tradicije gubi kontinuitet onog što je Crkva bila i što je vjerovala tijekom povijesti, Ratzinger je za temu svoje doktorske disertacije odabrao poimanje Crkve kao kuće Božje u djelima sv. Augustina. On je iz svoga iskustva i opredjeljenja vjere – dakle, ne samo teološkog znanja, nego i vjere ukorijenjene u iskustvo života Crkve po Tradiciji koju je znao čitati – kao savjetnik kardinala Juliusa Döpfnera, münhensko-freisinškog nadbiskupa dao značajan doprinos Drugom vatikanskom saboru, ustvrdio je biskup Antun. Izrazio je uvjerenja da je Joseph Ratzinger, koji je do kraja svog života povezivao novo i staro, sada u vječnosti ušao „novo“, koje mu je u baštinu dodijelio onaj Isus Krist, kojega je na zemlji volio svim srcem i cijelim svojim životom, kao što ga je na svoj način volio i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije. Još je biskup Antun rekao da je papa Benedikt XVI. kao münchensko-freisinški nadbiskup bio povezan s Hrvatima koji su živjeli i radili u Münchenu i Regensburgu, a kasnije u Rimu s kardinalom Franjom Šeperom, zagrebačkim nadbiskupom, kojega je naslijedio na službi prefekta Kongregacije za nauk vjere, i čiji je grob u zagrebačkoj Katedrali u više navrata pohodio. A na svom pak pohodu Hrvatskoj kao papa otvorio nam je svoju pastirsku, vjerničku dušu i na svoj način ostavio duboki trag u svima onima koji su mu dobrohotno pristupili. Tvrdnju jednog našeg novinara da papa Benedikt XVI. nije ništa učinio, može izreći samo netko čije oči ne vide i um ne razumije polazišta vjere i ono što je on iz vjere živio i svjedočio. Biskup je zamolio Boga da papi Benediktu udijeli puninu svoga života u sjaju uskrsloga Gospodina, a sudionicima slavlja da po njegovu primjeru podari žarko opredjeljenje za Isusa Krista i za sve ono što je u njemu naše istinsko bogatstvo, veće i više od Schengena i eura.
