Časna braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice,
dragi vjeroučitelji, kršćanska braćo i sestre!
«Pisano je….» (Mt 4,4)
Na Pepelnicu započeli smo ovogodišnji korizmeni hod priprave za svetkovinu Uskrsa, koji ima svoj vrhunac u obnovi naše krsne vjernosti Isusu Kristu u uskrsnom bdjenju.
Taj hod odvija se usred znakovitih zbivanja u Hrvatskoj. Nedavno istraživanje hrane u prodaji pokazalo je kako jedemo djelomice neprirodnu, genetički obrađenu, onečišćenu hranu. To je uzbudilo javnost, od stručnjaka do običnih ljudi. Mnogi su izrazili svoju zabrinutost, tražeći zaštitu potrošača, osiguranje nezatrovane, prirodne hrane. Valja se radovati tim iskazima narasle ekološke svijesti kod nas i nastojanjima značajnog broja ljudi oko očuvanja prirodnog okoliša.
U isto vrijeme svjedoci smo sve većeg onečišćenja našega duhovnog okoliša, koje se očituje na razne načine. Jedan od pokazatelja toga stanja je nasilje u obiteljima, đačkim domovima, među školskom djecom. To je minulih dana izazvalo brojna pitanja o vrijednosnom sustavu u odgoju i obrazovanju, sredstvima društvenog priopćavanja i politici, zakonodavstvu i gospodarstvu te na drugim područjima javnog života. Sve je jasnije da globalizacijski procesi nisu jednoznačni te donose sa sobom i određenu pomutnju, pokatkad i gubitak etičko moralnih načela, što ima za posljedicu razaranje nutarnjega društvenog tkiva, u kojem stradavaju pojedinci i obitelj, osobito djeca i mladi. Valja nam se stoga novom snagom zauzeti za moralne vrijednosti, podići glas u prilog izvornoga, zdravog duhovnog okoliša u Hrvatskoj. Korizma je pravo vrijeme za to djelo.
Braćo i sestre! Tijekom dugih kršćanskih stoljeća događala se snažna duhovna preobrazba kroz korizmeno nastojanje vjernika oko obraćenja. U ozbiljnom i vjernom prihvaćanju Isusova puta i njegova pristupa čovjeku, otvorimo se i mi njegovu Duhu, odvažimo se svjesno i opredijeljeno, osobno i zajednički u svojim župama poraditi na čišćenju od onoga što truje naše osobno i zajedničko duhovno biće.
U tom nastojanju dragocjen putokaz nam je evanđelje prve korizmene nedjelje o Isusovu napastovanju. Ono nas podsjeća da je ljudska sloboda ranjena, sklona zlu a čovjek izložen napasti. Zlo pristupa Isusu odjeveno u poželjnost i prihvatljivost, predstavlja se kao vrijedno opredjeljenja, pojavljuje se kao vrlo inteligentno, te ono nije tek neka snaga, nego osoba, koju Isus naziva sotona ili đavao. Nakon četrdesetodnevnog posta, u trenutku izgladnjelosti, sotona nagovara Isusa da umnoži kruh. U stanju oslabljenih fizičkih snaga on traži od njega da mu se pokloni i tim putem zadobije moć nad svim kraljevstvima svijeta. Konačno predlaže mu da se baci s vrha hrama i Boga stavi u službu svojih interesa. Spomenute tri napasti kruha, vlasti i bezboštva na neki način sažimaju u sebi sve one napasti koje čovjek susreće tijekom svoga života. Isus odbija prijevaru koju mu nudi sotona, ne dopušta postati njegovim zarobljenikom. Na tri napasnikova nasrtaja Isus odgovara svojim trostrukim «Pisano je». «Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.» (Mt 4,4; usp. Lk 4,4). «Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!» (Mt 4,7; usp Lk 4,12). «Ta pisano je: Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!» (Mt 4,10; usp. Lk 4,8). Dakle, Isusov odgovor na izazov napasti jest Božja riječ. Ona je snaga njegove pobjede.
Eto nam zadaće i za ovu korizmu! Slijedeći Isusov put, posvetimo se češćem čitanju, slušanju i razmišljanju Svetoga pisma. Stavimo same sebe, sve ljudske ponude, projekte i sustave pod sud Božje riječi. Stvoren Božjom riječju, čovjek nalazi u Svetom pismu Božji naum i istinu o samome sebi. Ona je ispravan kriterij i mjera njegove slobode. Dopustimo stoga da nas Božja riječ vodi, usklađujmo s njome svoja opredjeljenja, donosimo odluke po njezinom nadahnuću, ostanimo joj vjerni u svom konkretnom djelovanju. Tako ćemo biti dionici Isusove duhovne slobode, suprotstaviti se varci zla koja nas porobljuje i oduzima dostojanstvo.
Neka u tom duhu svaka župa i ove godine nastoji organizirati korizmene biblijske susrete. Oduševimo se svakodnevnim drugovanjem s Božjom riječju u vlastitom domu i u crkvi. Korizma o četrdesetoj obljetnici Konstitucije II. vatikanskog sabora o svetoj liturgiji (»Sacrosanctum Concilium») prigoda je da one župe koje još nisu uspostavile službu liturgijskih čitača, u skladu s već primljenim preporukama to učine. I na taj način posvjedočit će svoje poštovanje prema Božjoj riječi.
Valja nam uočiti kako je Isusova odlučnost u prianjanju uz Božju riječ povezana s njegovim četrdesetodnevnim postom i molitvom. Kršćansko nastojanje oko duhovnog pročišćavanja u korizmi slijedilo je Isusa i u tom djelu. Naime, uzdržavanjem od jela oslobađamo se diktata tijela i jačamo u duhu, vježbamo svoju volju da ne bude vršiteljica onoga što nameću vlastiti porivi ili sebični interesi određenih skupina ili pojedinaca, reklama, moda ili javno mnijenje. Post je dragocjena vježba slobode i osobne čvrstine, gajenja osjetljivosti za Boga i njegovu blizinu. U kršćanskoj praksi on je uvijek povezan sa solidarnošću s drugim ljudima. Jelo kojega se u postu odričemo, darovano siromasima oslobađa nas od vlastite izoliranosti, uvodi u zajedništvo s osamljenima, očovječuje društvo, popravlja nanesene nepravde, doprinosi pravednosti. To je u najdubljoj povezanosti s karitativnim djelovanjem kršćanske zajednice te korizma potiče da one župe, koje još nemaju organiziran Caritas, nastoje i na taj način dati svoje svjedočanstvo vjere.
Pozivam vas, braćo i sestre, da svoje odricanje pretvorite u dar za siromašne, posebno za prognaničke obitelji s brojnom djecom u našoj Biskupiji, kako smo to učinili i prethodnih godina. Neka korizmeno skupljanje darova za siromašne bude povezano s molitvom križnog puta, nekom drugom pobožnošću ili svetom misom u petak ili koji drugi dan u tjednu. Vaši župnici prinijet će ih kao prikazni dar na Veliki četvrtak na misi posvete ulja u našoj Katedrali. Neka vjeroučitelji pomognu da se vjeroučenici u školi i župi pridruže korizmenom odricanju, posebno prvopričesnici i krizmanici.
Dok vas potičem na dobra djela, od srca vam zahvaljujem za velikodušnost iskazanu u prošlogodišnjoj korizmi. Svojim darom pomogli ste izgradnju pet kuća za siromašne obitelji s brojnom djecom i tako im donijeli veliku utjehu i nadu. U njihovo ime molim Gospodina da vas nagradi svojim nebeskim dobrima.
Na vaš korizmeni hod zazivam Božji blagoslov i sva vaša duhovna nastojanja povjeravam zaštiti Presvete Bogorodice. U zajedništvu molitve, razmišljanja Božje riječi i nastojanja oko dobrih djela sve vas od srca pozdravlja vaš požeški biskup
+ Antun Škvorčević
U Požegi, 20. veljače 2004.
