HVALA BOGU KOJI NAM DAJE POBJEDU PO GOSPODINU NAŠEM ISUSU KRISTU
(1 Kor 15, 57)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni bogoslovi, sjemeništarci i vjeroučitelji,
dragi vjernici!
Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! (1 Kor 15, 57). Od srca vam čestitam Uskrs sa željom da vas Bog nade ispuni svakom radošću (usp. Rim 15,13).
1. Promjena stanja krize i siromaštva
U vremenu teške gospodarske krize u Hrvatskoj, svjedoci smo gotovo svakodnevnih gubitaka radnih mjesta, neriješenih poljoprivredničkih problema, osiromašenja brojnih ljudi i obitelji, straha pred budućnošću. U tim zbivanjima od velike je važnosti da državna uprava učini sve kako bi se sačuvala preostala i otvorila nova radna mjesta i kako bi se pomoglo najsiromašnijima, a mi ostali trebamo učiniti sve što je u okviru naših mogućnosti kako bismo iskazali solidarnost s braćom i sestrama u nevolji. Poraditi trebamo na promjeni toga stanja. No, promjenu ne mogu pokrenuti oni koji se bave negativnostima, promašajima, neuspjesima ili kriminalom pojedinaca i skupina, nego oni koji su usmjereni na budućnost, strateški razmišljaju, imaju jasan cilj i pronalaze sredstva kojima će ga postići. Našu sadašnjicu treba oblikovati u skladu s budućnošću, s ciljem koji je pred nama, a cilj nas ispunja nadom i spremnošću da prihvatimo žrtvu bez koje nema uspjeha.
2. Cjelovit čovjekov napredak
Pritom moramo biti realni i uvidjeti da gospodarsko poboljšanje nije u stanju donijeti cjelovit čovjekov napredak. I u društvima s najvišim materijalnim standardom ostaje pitanje boli, zla, trpljenja, neuspjeha, prolaznosti, ranjenosti, i konačno – smrti. Znanstveni pristup stvarnosti i čovjeku donio je mnoga dobra, ali s obzirom na spomenuta egzistencijalna pitanja našega ljudskoga postojanja, on nema odgovora. Znanosti je dostupno samo ono materijalno-psihičko, što je Stvoritelj stvorio u šest dana. Sveto pismo izvješćuje da je nakon svega Bog stvorio čovjeka posebnim zahvatom, oblikovao ga od praha zemaljskoga i »udahnuo dah života« (Post 2,7) po kojemu je on postao živo biće. Čovjek po svojoj materijalnoj i psihičkoj određenosti pripada stvarnosti koja ga okružuje a po duhu je nadilazi. U Božjemu »dahu života« krije se njegova otvorenost za promjenu i mogućnost novoga. Sveto pismo nam svjedoči kako je ranjenost grijehom potamnila čovjekovo prvotno stanje, oslabila mu snagu životvornoga Božjega daha, okrenula ga k ovostranosti, uronila u nemoć i smrt, ali nije odvratila usmjerenost njegove egzistencije prema stvarnosti Duha niti oduzela mogućnost obraćenja i promjene na bolje.
3. Istinska budućnost je u prodoru Duha
Valjalo bi, upravo o Uskrsu, odmjereno i temeljito promisliti što nam se u Hrvatskoj događa na različitim razinama života, kako ne bismo – zauzeti važnim gospodarskim pitanjima – izgubili iz vida cjelovitost našega postojanja. I ovih smo dana svjedoci da se znanstvenu, ograničenu istinu može apsolutizirati i čovjeka lako svesti na »materijal« za postizavanje vlastitih političkih ili drugih probitaka, te – nijekanjem početka ljudskog postojanja u njegovu začeću i prihvaćanjem abortusa, eutanazije ili asistiranoga samoubojstva – upasti u zamku manipuliranja ljudskim životom i smrću. Brojni su znanstvenici koji u dimenziji čovjekova duha, u jedinstvenoj i neponovljivoj osobi prepoznaju njegovu veličinu i nepovredivost, otvorenost za napredak te suvremenu antropološku znanost povezuju s vjerom, kako bi cjelovito pristupili čovjeku i služili njegovu istinskomu dobru. Ne bismo li i u Hrvatskoj – upravo radi toga istoga dobra – trebali imati više sluha jedni za druge i za vrijednosti duha koje su uljudile našu prošlost? Ne bismo li se trebali složiti oko strateških pitanja koja se odnose na svakoga čovjeka, a ne samo na onoga iz pojedine interesne skupine? Svetkovina Isusova uskrsnuća izazov je i u tom smislu te bi ga valjalo prihvatiti.
4. U Isusu Kristu darovana nam je najveća mogućnost ostvarenja ljudskoga života
U Isusovu uskrsnuću, čovjek – ranjen zlom i grijehom – zahvaćen je životvornim Duhom, oslobođen nemoći i smrti te konačno ostvaren u punini i cjelovitosti svoga postojanja. Dogodio se tako najveći životni pomak! Isusovo uskrsnuće je jamstvo da je povijest čovječanstva i svemira snagom Duha usmjerena prema svome cilju. Sv. Ivan tumači da je Isus umro upravo da bi nam darovao svoga Duha: »I prignuvši glavu, preda duh« (Iv 19,30). Na sam dan uskrsnuća Isus se ukazuje svojim učenicima »dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’!“« (Iv 20,22), da bi ih snagom Duha osposobio za praštanje kojim razvezuje spone naše zarobljenosti zlom i grijehom. Konačno, on uzlazi k Ocu da bi na dan Pedesetnice svojima poslao dar Duha Svetoga (usp. Iv 16,7), koji ih stavlja u takav odnos s njegovim proslavljenim tijelom da se Crkva – zajednica rođena u snazi Duha – s pravom naziva i jest »Tijelo Kristovo« (1 Kor 12,27; Ef 1,23; Kol 1,24). Tako nas Objava Božja uvjerava da čovjek ulazi u najveće mogućnosti života kad sebe povjeri Isusu Kristu, i kada po daru njegova Duha postane dionikom istinskoga života koji nema zalaza. U krštenju nas je Isus Krist već pridružio svojoj sudbini, prenio iz smrti u život, svetom potvrdom ugradio nas snagom Duha u Crkvu, u živi svoj organizam, a u euharistiji primamo i postajemo Tijelo njegovo, zajedničari preobrazbe koja će se u punini očitovati o drugom Isusovu dolasku. U svetim sakramentima mi nismo tek nešto primili, nego smo snagom Duha postali nova stvorenja. Ima li nešto važnije u našemu životu čemu bismo trebali posvetiti veću pozornost, zbog čega bismo se trebali radovati, u čemu bismo trebali svjesno i opredijeljeno ustrajavati i što bismo trebali svakodnevno svjedočiti?
5. Ustrajati u vjernosti Isusu Kristu
Na početku ovogodišnje Evangelizacijske korizme, 70.000 obitelji Požeške biskupije primilo je knjižicu – Evanđelje po Marku. Namjera nam je bila učiniti najveće dobro u ovim teškim vremenima, tj. potaknuti što više ljudi na čitanje i razmatranje Isusovih riječi i djela, kako bismo ponovo otkrili jedinstvenost i snagu njegove osobe, stekli o njemu dublje iskustvo i životom ga cjelovitije prihvatili. Nakana je bila da – polazeći od onoga što već jesmo i što ćemo u konačnici još postati po daru njegova životvornoga Duha – oblikujemo svoju sadašnjost. Kao što u obnovi na gospodarskome području trebamo djelovati u skladu sa ciljem kojega želimo postići, tako konačni cilj i smisao našega života u Isusu Kristu traži da u svojoj svakodnevici živimo ono što služi tome postignuću. Ne iznevjerimo sebe, nego obnovljenim opredjeljenjem usmjerimo naš život prema konačnome cilju do kojeg nas može dovesti samo Isusov Duh.
Braćo i sestre. Svima vam zahvaljujem što ste tijekom Evangelizacijske korizme nastojali sudjelovati na predloženim programima u obitelji i župi, što ste svojim korizmenim novčanim prilogom posvjedočili osjetljivost za braću i sestre u nevolji. Pozivam vas da i u uskrsnome vremenu, sve do svetkovine Pedesetnice, ustrajete u drugovanju s Božjom riječju, sudjelujete na svetim otajstvima u crkvi, učvršćujete svoju ukorijenjenost u Isusa Krista, te duhovno rastete i svjedočite Božju pobjedu života usred hrvatskih nemoći i umiranja. Tako ćemo na najbolji način ući u Godinu vjere, koju je, od idućega mjeseca listopada, proglasio papa Benedikt XVI.
Molim da Gospodin svojim Duhom rasvijetli vaše tmine, udijeli vam snagu u slabosti, osposobi vas za praštanje te vam daruje ljubav kako biste iskustveno bili dionici njegove pobjede.
U radosti uskrsne nade, srdačno Vas i s poštovanjem pozdravljam.
Biskup
+ Antun Škvorčević, v. r.
Požega, 1. travnja 2012.
