JE LI TKO U KRISTU, NOV JE STVOR (2 Kor 5,17)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
bogoslovi i vjeroučitelji, dragi vjernici!
Svima vam od srca želim sretan Uskrs! Molim da vaš život obasja svjetlo slavno uskrsloga Krista i preobrazi snaga njegove pobjede nad smrću i grijehom.
1. Minulih dana potaknuli su me na razmišljanje neki naši i svjetski stručnjaci. Izjavili su da je dosadašnji svjetski liberalni kapitalistički gospodarski poredak istrošen i da je potrebno pronaći novi. Odmah mi se nametnulo pitanje, tko bi mogao oblikovati taj novi sustav kako se ne bi potroši kao dosadašnji? Zapitao sam se, tko bi se ozbiljnije mogao sučeliti s problemom gladi u svijetu kako većina dobara ne bi ostala u rukama bogate manjine koja je sebičnom borbom za profit teško ugrozila svjetsko gospodarstvo. Hoće li ti isti političari i menadžeri odlučivati i o novom sustavu i usmjeriti ga prema postizanju istoga cilja? Za novo su gospodarstvo potrebni i novi ljudi. Stoga je danas pitanje nad pitanjima kako doći do novoga čovjeka. Činjenica je da svi mi očekujemo da određene strukturalne promjene u gospodarstvu pokrenu njegov napredak i donesu blagostanje bez da se učini napor oko vlastita obraćenja i uspostavljanja novih međuljudskih odnosa. Svi bismo željeli uskrsnuti, rijetko tko umrijeti, a bez smrti nema uskrsnuća! Vrlo je važno obnoviti vlastitu svijest i stvarati javno mnijenje o potrebi i mogućnosti mijenjanja nas samih. Pritom valja imati na umu da je čovjek osoba, duhovna stvarnost koju ništa ne može toliko promijeniti i učiniti novim koliko susret s drugom osobom. Susret se događa na razini duha, u uzajamnoj otvorenosti osoba, u povjerenju i ljubavi.
2. Povijest nam svjedoči da su susreti s uskrslim Isusom Kristom onih koji su mu povjerovali, pokretali u njima najdublje promjene zahvaljujući kojima su – unatoč lišenosti bilo kakve gospodarske, političke ili neke druge izvanjske moći – uspješno mijenjali povijest, snažnije i dugoročnije nego li moćnici bez duha. Posebno je u tom pogledu rječit primjer sv. Pavla. On je od čovjeka potpuno zatvorenoga prema Isusu Kristu – dapače revnoga progonitelja kršćana – poslije susreta s njime na damašćanskim vratima postao preobražen čovjek pa je ustvrdio: »Je li tko u Kristu, nov je stvor« (2 Kor 5,17). Sv. Luka bilježi da se Pavlov susret s uskrslim Gospodinom ostvario kao događaj svjetla iz kojega je izišao promijenjen. On je iskusio Isusa kao svjetlo koje prosvjetljuje tmine, zagrijava hladno srce i ispunja ga ljubavlju. Kao što se pod snopom snažnoga svjetla sve jasno vidi, tako je Pavlu u susretu s Kristom sve postalo jasno, odjednom je razumio samoga sebe, zagledao se u dubinu svoga srca i spoznao svoju bit. Odnos koji je uspostavio s Isusom Kristom postao je njegovim istinskim životom pa je zapisao: »Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak« (Fil 1,21). Takvo se što može ustvrditi samo iz duboka vlastitoga iskustva.
3. O Uskrsu u Godini sv. Pavla smatram vrijednim svratiti našu pozornost na još neke pojedinosti njegova lika, kako bismo se ohrabrili slijediti njegov put promjene u vjernosti Isusu Kristu. Iz Pavlovih se poslanica dade zapaziti kako je jedno od svojih jednostavnih a dubokih iskustava sažeo u dvije riječi: »u Kristu«. Taj »u Kristu« ima polazište i utemeljenje u križu i uskrsnuću. U svojoj autobiografskoj Poslanici Galaćanima Pavao piše: »S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene« (2 Kor 2, 20). Razapetost ne smatra duhovnim, asketskim sjedinjenjem s Isusovim trpljenjem, nego odbacivanjem nametnutih svjetovnih poimanja čovjeka i gledanja na stvarnost. Prihvaćanje razapetosti s Isusom oslobođenje je od svijeta koji je u Isusu prestao vrijediti. Svijet više nema vlasti nad Pavlom, on nad sobom nema gospodara, oslobođen je diktata sebičnih ljudskih sustava, slobodan je, pripada Bogu. Biti razapet znači promijeniti identitet. Stari Savao, strogi vršitelj židovskoga Zakona razapet je i nema više nikakva značenja. Rođen je novi čovjek Pavao, koji cijelu svoju egzistenciju doživljava u Kristovu svjetlu. Ne živi više od onoga što on sam može učiniti i od očekivanja da bude nagrađen za svoja djela, nego jedino od vjere u Krista koji je sebe predao za njega. On u Isusu Kristu ima iskustvo bezuvjetno ljubljenoga čovjeka jer je Isus za njega položio život na križu i prihvaća ga takvoga kakav jest. Ono što vrijedi nije više nadmetanje nad drugima, prestiž, nego činjenica da je ljubljen od Krista. To Pavla nije učinilo zanesenjakom bez osjećaja za stvarnost. U darovanoj slobodi pronalazi novi kriterij vrednovanja čovjeka i njegova rada te izjavljuje da se sam «pati raditi svojim rukama» (usp. 1 Kor 4,12) i ne ustručava se ukoriti Solunjane: «Tko ne radi neka i ne jede» (2 Sol 3,10).
4. Braćo i sestre! Vjerujem da naslućujete na što nas sve potiče Pavlov primjer. Svjedoci smo da se potreba za samopotvrđivanjem u mnogih ljudi u Hrvatskoj pretvara u sebičnost koja poseže za nasiljem, ubijanjem i dokazivanjem svoga značenja nepoštenim bogaćenjem, korupcijom, borbom za vlašću nečasnim sredstvima. Posljedica svega toga su međuljudski odnosi prožeti nepovjerenjem i sukobima, koji koče i razaraju gospodarski razvoj, osiromašujući društvo u materijalnom i duhovnom smislu. Oni koji vjeruju Isusu, koji su uistinu »u Kristu«, koji su krštenjem ucijepljeni u njegovo Tijelo, tj. Crkvu, pozvani su i osposobljeni snagom njegova Duha – poput Pavla – živjeti razapetost ovom svijetu, te hrabro odbacivati uvjetovanosti sustava zla, sebičnosti i smrti. Uvjereni da im njihovu vrijednost ne daje prvenstveno ono što čine, što imaju ili znaju, nego Isusova bezuvjetna ljubav na križu, oni u slobodi i bez straha pred Bogom i pred svijetom nastoje biti onakvi kakvi uistinu jesu, bez glume i pretvaranja. Ne žive iz obzira prema drugima i ne čine ono što diktira javno mnijenje, nego u svojoj iskrenoj i čestitoj savjesti nastoje oko onoga što Bog od njih očekuje. Nisu žrtve okolnosti, nego bića slobode koju im je on udijelio. Kad iz te slobode žive brak i obitelj, na radnom mjestu ili javno djeluju, po njima se u našem svijetu događa uskrsna pobjeda života.
Želim vam svima puno uskrsne radosti i slobode po novim susretima s uskrslim Kristom i novim odlukama dostojnima čovjeka. Sve vas povjeravam Isusovoj Majci, od srca blagoslivljam i bratski u Gospodinu pozdravljam. Vaš biskup
+ Antun Škvorčević, v.r.
Požega, 6. travnja 2009.
