ETO IM ISUSA U SUSRET (Mt 28,9)
Časna braćo svećenici i đakoni, poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji, draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
Doista uskrsnu Gospodin! (Lk 24,35). S tim poklikom radosnih učenika, koji su susreli Gospodina, od sveg srca čestitam vam svetkovinu Uskrsa. Molim da u vaša tužna, zbunjena i izranjena srca uđe snaga Isusova križa i njegove pobjede nad smrću te vas prosvijetli, izliječi i ohrabri na vašem životnom putu. – Sretan vam Uskrs!
1. Ovogodišnji Uskrs slavimo o prvoj obljetnici blage smrti sluge Božjega pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Pred očima su nam trpljenje i nemoć Svetog Oca, po kojima se očitovalo njegovo dioništvo u otajstvu Isusove muke i smrti. U isto vrijeme bili smo svjedoci i neke izvanredne snage koja je pratila njegovo umiranje. Ne samo da je Papina smrt pokrenula i zbližila gotovo cijeli svijet, nego i njegov grob u bazilici sv. Petra u Rimu privlači dnevno mnoštva od preko deset tisuća ljudi, koji svjedoče da je on na nov način živ. To je zacijelo Isusovo djelo, kojim nas po svome vjernom sluzi Ivanu Pavlu II. želi učvrstiti u vjeri da će se na svima nama ostvariti pashalno otajstvo prijelaza iz smrti u život. Uistinu, po riječima sv. Pavla, Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube (Rim 8,28).
2. Ovih dana spominjemo se i prve godišnjice izbora pape Benedikta XVI. u službu Petrova nasljednika. Nedavno nam je Sveti Otac uputio svoju prvu encikliku pod naslovom Bog je ljubav. U središte naše pozornosti stavio je riječi sv. Ivana Apostola: I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (1 Iv 4,16). Podsjetio nas je da biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac. (br. 1).
Naime, Crkva je započela svoj život i poslanje po susretima učenika s Isusom, pobjednikom nad smrću. Novozavjetni izvještaji o Isusovu uskrsnuću i nisu drugo nego nizanje brojnih susreta Uskrsloga sa svojima. On je apostolima mnogim dokazima pokazao da je živ (Dj 1,3), došao je ženama u susret (usp. Mt 28,9), ukazao se Mariji Magdaleni (usp. Iv 20, 14-17), očitovao se učenicima onoga prvoga dana u sedmici dok su bili zajedno iza zatvorenih vrata (usp. Iv 20 19-25), osam dana nakon toga ponovno je bio među njima i uvjeravao Tomu da je živ (usp. Iv 20, 26-28), pojavio se na obali Tiberijadskog mora i s njima blagovao (usp. Iv 21,4-13). Dragocjeno je svjedočanstvo sv. Pavla koji piše: Doista, predadoh vam ponajprije što primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. (1 Kor 15, 5-8). Susret je moguć samo ako postoji, vjera, povjerenje među osobama, te je razumljivo da je Isus svojim ukazanjima uvjeravao učenike da je živ, kako bi pomogao i sumnjivcima među njima – poput Tome – da povjeruju i budu dionici susreta.
S Isusovim uzašašćem na nebo završila su vremena njegovih vidljivih očitovanja, ali nije prestalo vrijeme susreta. On je obećao: I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28, 20). Poslao im je Duha Svetoga koji će ih uvoditi u zajedništvo njegove osobe (usp. Iv 14,26). Na sam dan svoga uskrsnuća Isus je otkrio dvojici učenika u Emausu svoju prisutnost u lomljenja kruha – euharistiji (Lk 24, 30-31), a svojim ukazanjem osmog dana nakon uskrsnuća i blagovanjem s učenicima pokrenuo nedjeljne euharistijske susrete koji traju do danas. Crkva, naime, i danas živi kao zajedništvo susreta između uskrsloga Krista i vjernika, koje se ostvaruje prvenstveno u presvetoj euharistiji, vrhuncu i izvoru njezina cjelokupnog života. Tako svetkovina Uskrsa nije tek spomen nečega što se dogodilo u prošlosti, nego je po svetoj misi i primanju svete pričesti susret sa sada živim Isusom, koji i svojim današnjim – pokatkad tužnim i žalosnim učenicima – otvara oči za nadspoznatljivu stvarnost postojanja (usp. Ef 3,19) i čini ih njezinim dionicima. Susret u vjeri s Osobom koja je nadvladala smrt – to je Uskrs.
3. Tako shvaćen Uskrs ima svoje posljedice, način ponašanja, svoju etiku. Naime, silna je snaga susreta. Ništa ne uspijeva tako mijenjati ljude i društvo kao susreti. Evanđeoski izvještaji prikazuju da su susreti učenika s Uskrslim međusobno ih povezali, raspršili njihov strah, odagnali sumnje, ohrabrili vjeru, ojačali ih snagom njegova Duha i učinili hrabrim svjedocima, spremnima umirati za njega. Susret s Uskrslim, kao što je bio Pavlov pred Damašćanskim vratima, imao je prekretničku snagu za njega i za svijet. Po susretu s njime oni su postali izazov, kvasac, svjetlo i sol, alternativa novog čovjeka.
Uskrs traži sasvim određeno promicanje međuljudskih odnosa, dostojanstva osobe, davanje prvenstva osobi u medijima, politici, gospodarstvu i znanosti, služenje onome što ljude povezuje. Živimo u društvu koje se trudi postavljati okvire i izgrađivati određene sustave za zadovoljavanje čovjekovih temeljnih potreba na gospodarskoj i drugim razinama, i trajno je u potrazi za što većom efikasnošću u tom pogledu. Pri tom nerijetko stradava osoba, postaje drugorazredna stvarnost. Često smo svjedoci kako profit ide do prezira radnika, korupcija razara društveno tkivo a politika sukobljava ljude i stvara neprijatelje. U takvim okolnostima i sama Crkva je u opasnosti ne biti otajstvo susreta, nego servis, čiji način funkcioniranja pokatkad nastoje određivati mediji. Stoga je jedno od najvažnijih pitanja suvremene Crkve u svijetu i kod nas, koliko su njezini vjernici uistinu ljudi susreta s Isusom Kristom, koliko ih on mijenja za konkretne odnose u obiteljskom i javnom životu. Isus niti danas u Hrvatskoj nema važnijeg pitanja nego li je ono što ga je nakon svoga uskrsnuća tri puta postavio apostolskom Prvaku: Petre, Ljubiš li me? Njegov trostruki – Da Gospodine, ti znaš da te volim (usp. Iv 21, 15-17) – bio je odgovor osobe koju je promijenio susret s Uskrslim i tako osposobio za graditelja zajedništva Crkve i promicatelja novoga svijeta. Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Bog je ljubav naglašava kako upravo odnos ljubavi otvara na svim razinama javnog života mogućnost uspostave pravednoga i zdravog društva.
Želim vam stoga, braćo i sestre, da pristupate Isusu Kristu obnovljenom vjerom i ljubavlju, da u tom raspoloženju po redovitom slavljenju svetih otajstava i molitvi trajno rastete u iskustvu susreta s njime. Neka vas on iznutra mijenja da u svojim župama ostvarujete zajedništvo Crkve u međusobnom povjerenju, ljubavi, poštovanju, razumijevanju i pomaganju. Prenosite taj duh na sve razine života, osobito javnog. Tako ćete doprinijeti boljitku Hrvatske. Od srca vas sve pozdravljam i blagoslivljam!
U Požegi, 10. travnja 2006.
Biskup
+ Antun Škvorčević, v.r.
