U nedjelju, 20. kolovoza u pet župa Našičkog dekanta uvedeni su u službu novoimenovani župnici. Biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čačincima i uveo u župničku službu Nedjeljka Androša. Kao biskupovi delegati nove župnike uveli su u službu: generalni vikar Josip Krpeljević u župnoj crkvi Sv. Petra Apostola u Bokšiću Maria Mazanika a u župnoj crkvi sv. Josipa u Đurđenovcu fra Tonia Vučemilovića; prepošt Stolnog kaptola Ivica Žuljević u župnoj crkvi Gospe Fatimske u Našicama-Velimirovcu uveo je u službu Patrika Alatića a u župnoj crkvi sv. Marka Evanđelista u Markovcu Našičkom Nikolu Legca. Na svim navedenim slavljima pročitan je biskupov dekret o imenovanju novih župnika kao svjedočanstvo da župnici dolaze po poslanju Crkve, kratko je prikazan njihov život, a zatim su novi župnici položili propisanu ispovijest vjere kao jamstvo da su poslanici cjelovite vjere Katoličke Crkve.
U homiliji biskup Antun, govoreći okupljenim vjernicima o potrebi da u duhu budu moćni ljudi, rekao je da Crkva Isusova u njihovoj župi postoji upravo zato da oni iznutra ne ostanu mračni i nemoćni, nego da u vjeri žive otvorenost za Boga te mu omoguće da ih ispuni svojom blizinom i snagom. Podsjetivši nazočne na iskustvo nutarnje punine i zadovoljstva koje su doživjeli kad im je netko pristupio s poštovanjem i s njima lijepo razgovarao, biskup je naglasio da se još ljepše osjećamo kad nam Bog svake nedjelje pristupi svojom Riječju, koja ulazi u dubine našeg bića i iznutra nas ozdravlja. Rekao je da prorok Izaija u prvom čitanju očituje veliku Božju brigu za čovjeku, jer želi svako ljudsko biće dovesti u zajedništvo svoga božanskog života. Koliko je Bog za čovjeka, nastavio je biskup, posvjedočio je u Isusu Kristu koji je za nas išao do kraja, do u smrt. Pozvao je nazočne da se ispitaju žive li od odnosa s Isusom Kristom koji je za njih položio sebe na križu, ili su se možda zapleli u odnose koji ih čine malenima i izgubljenima, i zbog kojih njihova duša pati. Ustvrdio je da je Hrvatska danas nemoćna po onim ljudima koji smišljaju kako će biti jedni protiv drugih – u politici, u gospodarstvu, u medijima, Crkvi i drugdje. Pripomenuo je kako Crkva nije plod neke ljudske ideje, nego zamisao i djelo Božje u Isusu Kristu, koji kao pobjednik nad smrću živi među nama i snagom svoga Duha međusobno povezuje sve one koji mu vjeruju, istaknuvši da se to najsnažnije ostvaruje po našem udioništvu na Isusovoj žrtvi ljubavi na križu, koju obnavlja u svakoj svetoj misi.
Na primjeru žene Kanaanke u današnjem evanđelju biskup je protumačio vjeru kao moć duha kojom se živi duboki odnos s Bogom i kojom se postaje dionikom njegova svijeta. Kazao je kako Isus u današnjem evanđelju nije želio ženi Kanaanki tek ozdraviti kćerku a da ona ostane nepromijenjena, nego je trostrukim odbijanjem njezine molbe priveo je k velikoj vjeri koju je Isus pohvalio a kojom se ona posvema povezala s njime, ušla u najdublje zajedništvo njegove osobe i postala dionicom spasenja, cjelovitog čovjekova ozdravljenja koje nadilazi biološko-tjelesno zdravlje. Zaključio je kako Isus od nas traži vjeru kojom ulazimo u Božje mogućnosti postojanja te je potaknuo nazočne da budu svjesni kako ih Bog nerijetko ne uslišava onako kako ga mole da bi kod njih kao kod žene Kananke probudio veliku vjeru kojom će cijelim bićem i životom postati njegovi i tako dionici spasenjskog dobra. Kazao je kako je župnik služitelj njihove vjere te ih je potaknuo na međusobnu suradnju u nastojanju oko dubokog zajedništva s Isusom Kristom u njihovoj župi i u svojoj Požeškoj biskupiji.
Nakon popričesne molitve novi župnik Nedjeljko uputio je nazočnima svoju riječ, i najavio program župnih događanja sljedećega tjedna. U ime župljana riječ pozdrava biskupu Antunu uputio je župni pastoralni vijećnik i u znak zahvalnosti uručio mu cvijeće. Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da su Čačinčani, postavljenjem svećeničkih bista pokraj župne crkve posvjedočili koliko poštuju svoje svećenike – od ubijenog župnika Augustina Dukovića do Josipa Josipovića, koji je umro upravo na dan kad je papa Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju – rekavši da u tom vidi znak kako će poštivati i novog župnika Nedjeljka i s njime surađivati za dobro svojih duša. Zahvalivši na riječima pozdrava i dobrodošlice, pozvao je vjernike na molitvu za svećenike i za nova duhovna zvanja. Kazao je da se raduje susretu s njima na slavlju Biskupijskog euharistijskog kongres idućega 24. rujna u Požegi o 20. obljetnici Požeške biskupije.
