U pripremi za proslavu svetkovine sv. Terezije Avilske, 8. listopada u požešku Katedralu, posvećenu njoj u čast, tradicionlano su hodočastili članovi dječjih crkvenih zborova s područja Požeške biskupije, među kojima je bio zbor »Sv. Cecilija« Župe Marije Kraljice i sv. Jurja, Davor; zbor Župe Pohoda BDM, Voćin; zbor »Marijina djeca« Župe sv. Nikole Biskupa, Pleternica; zbor Župe sv. Mihaela Arkanđela, Stražeman; zbor »Djeca Bezgrješne« iz Župe Bezgrješnog Začeća BDM, Nova Gradiška; zbor Župe sv. Ivana Krstitelja, Požega; zbor Župe Blažene Djevice Marije, Nova Kapela i zbor Župe sv. Terezije Avilske, Požega. Susret je započeo zajedničkom molitvom u požeškoj Katedrali a sve ih je pozdravio Ivica Žuljević, katedralni župnik. Potom su se djeca uputila u obližnju Dvoranu sv. Terezije Avilske, gdje se svaki zbor predstavio s dvije pjesme. Nakon nastupa posljednjeg zbora mali hodočasnici su se pošli u crkvu sv. Lovre gdje je požeški biskup Antun Škvorčević predvodio euharistijsko slavlje.
Pozdravljajući ih na početku misnog slavlja biskup Antun je izrazio radost što su mladi pjevači došli posvjedočiti odanost sv. Tereziji Avilskoj svojim cjelokupnim današnjim programom, napose svetom misom u starodrevnoj crkvi sv. Lovre gdje se svojom pjesmom združuju s brojnim naraštajima mladih ljudi koji su se ovdje tijekom više od osam stoljeća okupljali i slavili Boga. Spomenuo im je da je jutros bio u Voćinu na Biskupijskom hodočašću zdravstvenih djelatnika, a da su na ovom susretu nazočna i djeca iz Voćina te su na taj način danas povezali Voćin i Požegu kao i sve druge župe čiji dječji crkveni zborovi sudjeluju na ovom hodočašću. Predstavio im je nazočne mladiće iz požeškog Kolegija koji razmišljaju o duhovnom zvanju, a osobito Ivana Ereiza i Tomislava Sanića, dvojicu kandidata koji će u nedjelju, 9. listopada biti zaređeni za đakone, na što su svi nazočni oduševljeno odgovorili pljeskom.
U dijaloškoj homiliji biskup Antun je zapodjenuo razgovor s okupljenom djecom o tome kad je pjevanje lijepo, ustvrdivši da je ono takvo u slučaju kad nam je srce usklađeno s glasom, još više kad se glasovi pojedinih pjevača međusobno stope u zajedničko skladno pjevanje, a da je najljepše ono pjevanje kojim hvalimo Boga. Zahvalio je nazočnim pjevačima što takvim svojim lijepim i skladnim zajedničkim pjevanjem u njihovim župama pomažu sudionicima misnih i drugih crkvenih slavlja da se uzdignu k Bogu. Rekao je da je pjevanje njihov način služenja Bogu, potaknuvši ih da po primjeru sv. Terezije koja se kao redovnica karmelićanka čitavim svojim bićem i životom posvetila Bogu, i oni služe Bogu ne samo pjevanjem, nego još više svojim životom.
Tumačenje naviještene Božje riječi biskup je započeo Pavlovim tvrdnjom u prvom čitanju, da sve stvorenje uzdiše za životom oslobođenim prolaznosti, muke, tjeskobe, bolesti i smrti. Pojasnivši da je uzdisaj izražavanje ljudske čežnje i želje za drugačijim, boljim, Božjim svijetom, biskup je ustvrdio da, dok pjevaju u crkvi, djeca uzdišu za onom puninom života koju nam je ostvario Isus Krist. »Blagoslovljeni uzdisaji i čežnje koje vi pretačete u pjesmu, i tako pomažete drugima osjetiti onu višu razinu života na koju nas glazba uzdiže«, kazao je biskup. Ustvrdio je da je najljepše bogoslužje ono u kojem se kroz pjevanje ostvaruje ljudsko zajedništvo s Bogom. Čestitao je djeci što vole pjevati u crkvi, i tako biti služiteljima Božje blizine i njegove ljepote među nama. Zamolio je sv. Tereziju Avilsku da ih prati na njihovu životnu putu, i da njihova srca uvijek budu puna ljepote i dobrote koju će očitovati pjesmom, zaželjevši im blagoslov u tom služenju.
Dok nam prvo čitanje progovara o uzdisajima koji izlaze iz našeg srca, današnji evanđeoski ulomak govori o riječima koje ulaze u naše srce, rekao je biskup. Čuli smo, nastavio je, kako je neka žena pohvalila Isusa što lijepo govori, a blaženom nazvala utrobu njegove Majke što ga je nosila. Na temelju Isusova odgovora da su još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i od nje žive, biskup je rekao da se to blaženstvo s punim pravom najprije smije primijeniti na Isusovu majku Mariju, potom na sv. Tereziju Avilsku, koja je poput nje slušala Božju riječ i od nje živjela, a onda na tolike druge pa i na djecu pjevače koji u misnim slavljima Božju riječ pretaču u pjesmu i na taj način je čuvaju, o njoj razmišljaju, slave je i od nje nastoje živjeti. Istaknuo je da su djeca pjevači u našim župama dragocjeni služitelji i promicatelji radosti i ljepote Božje među nama.
Na svršetku misnog slavlja biskup i djeca zajedno su izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj i zaključili je poklikom »Samo je Bog dostatan«. Potom je svakom dječjem crkvenom zboru uručio pisano Priznanje za sudjelovanje na ovom hodočašću. Zahvalio je prof. Ljubi Šolić i katedralnom zborovođi Mariu Večeriću koji su vodili program i pjevanje u crkvi, zatim dječaku Franu Lisecu katedralnom sviraču na misama s djecom koji je danas na ovom slavlju bio u toj ulozi, a onda časnim sestrama, kao i drugim voditeljicama i voditeljima dječjih crkvenih zborova u župama Požeške biskupije. Riječ zahvale uputio je djelatnicima Katehetskog ureda, predstojniku Robertu Mokrom i suradnici Patriciji Brdar za sve ono što su učinili u organiziranju ovog susreta. Zamolio je nazočnu djecu da njegove pozdrave prenese članovima svojih obitelji i župljanima, a osobito onima koji poput njih pjesmom slave Boga. Zaželjevši im sretan povratak kućama, na sve njih je zazvao Božji blagoslov.
Vijesti DJEČJI CRKVENI ZBOROVI HODOČASTILI U POŽEŠKU KATEDRALU
