Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
PETA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanja: Ez 37, 12-14; Ps 129, 1-2. 3-4. 5-6ab. 6c-8; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45 ili kraće Iv 11, 3-7. 17. 20-27. 33b-45.
Obljetnica posvete crkve: Stara Gradiška.
Evanđelje dana (Iv 11, 1-45)
„Ja sam uskrsnuće i život.“
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Razmišljanje
Isus, baveći se zemaljskim zbiljnostima ljudskog života otkriva u njima uvijek nešto dublje, a ponekada daje jasne znakove da bismo bili sigurni da je tu, da je uz nas. Evanđelje ne zaobilazi stvarnost smrti koja, naravno može nastupiti u svakom trenutku, ali više naglašava potrebu pripravnosti na život. Stoga nam je potrebno nešto što daje smisao životu kako fizička smrt ne bi bila zapreka za vjeru u Vječni Život. Lazarov povratak u zemaljski život je znak da postoji Vječni Život koji, ne samo da pobjeđuje, nego nadilazi tešku stvarnost groba. Naša vjera je vjera u Živoga Boga, Boga živih. Slika Boga koji nam se objavio u životu Isusa nije neka magijska sila koja nas oslobađa od fizičke smrti. Lako bi bilo govoriti o Bogu koji nam se obraća preko pobjeda, uspjeha, ali bi to bilo pogrešno, jer naši porazi ne bi imali krajnje rješenje. Današnji Kristov znak Ja sam uskrsnuće i život vidljiv je čak i za Njegove neprijatelje. Uskrsenje Lazara budi netrpeljivost u srcima onih koji ne prihvaćaju vjeru u Isusa i u konačnici ih vodi k tome da Ga progone i na kraju osude. Ono što je provokativno u ovome čudu nije nagovještaj prolaznog života u zemaljskom prostoru, nego u Božjem. W. Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
