Biskup Antun Škvorčević pohodio je 5. travnja 2023. požešku Kaznionicu. S djelatnicima ove ustanove na čelu s ravnateljem Zvonimirom Leopoldovićem uputio se najprije k spomeniku nedužno zatočenim ženama u požeškom zatvoru tijekom komunističke vladavine, među kojima je bila i službenica Božja Marica Stanković, kako bi se prigodom Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji ondje pomolio i upalio lampione na spomen onih koje su bile progonjene, ponižavane i zatvarane zato što su bile vjerne Bogu i svome rodu. Podsjetio je kako je nedavno preminuli svećenik Josip Devčić kao zatvorski dušobrižnik zajedno s predsjednicom Hrvatskog društva političkih zatvorenika Kajom Pereković bio inicijator podizanja navedenog spomenika. Zatim je u velikoj dvorani Kaznionice zajedno sa zatvorskim dušobrižnikom Ivicom Bošnjakom i tajnikom Matejom Silukovićem biskup predvodio euharistijsko slavlje za osobe i djelatnike koji se nalaze u toj ustanovi.
Započinjući homiliju biskup je rekao kako nas Isus u današnjem evanđelju poziva da se zaustavimo pred samima sobom i zapitamo kakvi smo mi to ljudi po stavovima koje oblikujemo u svom srcu i djelima koja činimo. Spomenuo je da nam pri tom valja slijediti Isusov pristup u evanđelju, koji učenicima predstavlja svoj identitet polazeći od tvrdnje da je on došao dati sebe za druge, predati sebe u smrt. Nasuprot njemu nastupa Juda, jedan od dvanestorice, koji sebe predstavlja kao čovjeka koji želi za trideset srebrenjaka izdajnički predati Isusa Židovima u ruke da ga smaknu. Biskup je upozorio kako se susrećemo s iznenađujućim božanskim načinom djelovanja. Dok se u Judinom srcu, pomračenom zlom i pohlepom za novcem rađa odluka »predati« svoga Gospodina njegovim neprijateljima i na taj ga način izdati, istovremeno Isus ostvaruje dragovoljno predanje sama sebe Ocu »za nas« i prolijeva svoju krv za spas svijeta. Po svojoj muci, smrti i uskrsnuću Isus nas uvjerava da je Bog sav »za nas«, i poziva da uskladimo svoj život s njegovim načinom djelovanja, kazao je biskup.
Protumačio je sudionicima slavlja koliko je smisleno da provjeravaju sebe kakvi su ljudi upravo polazeći od pitanja jesu li u svom djelovanju „za druge“ ili usmjereni isključivo na sebe, i svoju sebičnost u kojoj ostaju izgubljena, prazna bića. Ustvrdio je kako tek živeći poput Boga „za druge“, mi istinski pronalazimo sebe u dimenzijama punine i smisla našeg postojanja. Kazao je kako to ima veliko značenje i za sve one koji se nalaze u Kaznionici, u kojoj postaje život dobar – ne prvenstveno po standardu ili nečem drugom što im je osigurano u toj ustanovi – nego po odnosu koji žive jedni prema drugima. Pozvao ih je neka krenu od svoje duše i srca, potrude se da do njih dopre Božja moć ljubavi te ne ostanu samo na onome izvanjskom, nego iskuse kako je lijepo biti čovjek po duhovnim stvarnostima kao što su ljubav, radost, milosrđe, praštanje – jednostavno život za druge. Kazao im je neka nikada ne isključe Boga iz svog života, da po svakodnevnoj molitvi i djelima plemenitosti njegova blizina bude njihova snaga. Dodao je da Bog i u ovoj ustanovi želi biti prisutan s njima i za njih, kako bi njegovim »za nas« bili jači od svih životnih nevolja pa i same smrti te ostvarivali svoje dostojanstvo. Poželio je da im u tom svjetlu Uskrs bude radostan.
