Župa Rajić nedaleko Novske u Požeškoj biskupiji bila je od 1991. do 1995. pod vlašću tzv. SAO Krajine, vjernici prognani a župna crkva i svi drugi crkveni objekti do temelja razoreni. Nakon vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ postupno se vratio najveći broj župljana te je započela i izgradnja najprije župne crkve, potom kapele u Voćarici i Borovcu a nedavno je završena i crkva sv. Roka na granici između mjesta Jazavica i Roždanik. Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 2. listopada euharistijsko slavlje tijekom kojega je uz sudjelovanje brojnih vjernika blagoslovio novo crkveno zdanje. Pozdravio ga je župnik Josip Pendžić, podsjetivši na povijest Jazavice kao nekadašnjeg župnog sjedišta, na razorene i obnovljene objekte. Biskup je spomenuo kako navedenu jazavičku prošlost ne tvore samo zgrade koje su pobunjeni Srbi razorili, nego postoji i povijest jazavičkih duša, koje su se osobito snažno izgrađivale u svojoj crkvi gdje su se prije domovinskog rata otvarale Bogu kako ne bi ostale prazne. Istaknuo je da dok se radujemo ponovno podignutoj crkvenoj zgradi valja provjeriti jesu li nam nakon ratnih stradanja duše razorene mržnjom, osvetničkim osjećajima, sebičnošću i drugom zloćom. Pozvao je nazočne da na ovom slavlju Bogu povjere svoje duhovne rane i dopuste mu da ih on liječi snagom svoga milosrđa i ljubavi te se duhovno obnove, da s Isusovom žrtvom sjedine sve poginule u ratu.
U homiliji biskup je podsjetio da je jučer u Požegi otvoren Dijecezanski muzej i kako se u njemu nalaze samo dva spašena predmeta iz razorene župne crkve u Rajiću te kazao da je to malo. No, dodao je kako i današnji dolazak na slavlje brojnih vjernika svjedoči da u Rajiću, Jazavici i drugim mjestima nije tijekom rata izgubljeno ono srce u koje je Bog tijekom više stoljeća unosio svjetlo i snagu od koje su živjeli naši preci i u najmračnijim trenutcima i da je to najveće blago. Istaknuo je da nas današnja sveta čitanja poučavaju na koji način trebamo čitati povijesna događanja, te je na temelju ulomka iz Knjige proroka Habakuka progovorio o pravednosti po vjeri, kojom određena osoba Bogu povjerava svoju sudbinu te po njemu pobjeđuje i u najbezizlaznijim ljudskim stanjima. Tumačeći Isusovu riječ iz Evanđelja kazao je kako je vjera, poput zrna gorušičinog koje je sitno kao prah i izgleda nemoćno i beznačajno, ali nosi u sebi životnu moć te iz njega izraste stablo na kojem se – kako kaže Isus – gnijezde ptice nebeske. Ustvrdio je kako je vjera moć našega duha kojom ulazimo u zajedništvo života s Bogom te on snagom svoga milosrđa i praštanja u nama ostvaruje rast do mjere Isusove pobjede nad smrću. Rekao je kako je rušiti svetinje mogao samo onaj tko je imao pustoš u srcu te da je blagoslov crkve sv. Roka u Jazavici-Roždaniku veliki poziv na obnovu u vjeri. Pozvao je nazočne da s učenicima iz današnjeg evanđelja zavape: „Gospodine, umnoži nam vjeru“, kako bi bili moćni oprostiti onima koji su im zlo učinili, da im njihovo zlodjelo ne zadrži srce porobljenim i mračnim, da ga Božje milosrđe u ovom domu molitve trajno ispunja svojom slobodom, radošću i mirom.
Na svršetku slavlja svi su otpjevali „Tebe Boga hvalimo“. Biskup Antun je čestitao na ponovno podignutoj i blagoslovljenoj crkvi sv. Roka, zahvalio svima onima koji su bilo molitvom, bilo darom ili na neki drugi način pružili potporu njezinoj izgradnji, od daleke Australije do domaćih ljudi, kao i svim župnicima koji su djelovali u župi Rajić, napose nakon domovinskog rata.
Vijesti BLAGOSLOVLJENA NOVA CRKVA U JAZAVICI NA MJESTU RAZORENE U DOMOVINSKOM RATU
