Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Dj 6, 8-15; Ps 118, 23-24. 26-27. 29-30; Iv 6, 22-29.
Titular: Buk, Čaglić, Davor, Vrbova – sv. Juraj Mučenik – svetkovina.
Klanjanje: Kaptol.
Evanđelje dana (Iv 6, 22-29)
„Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!“
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac — Bog — opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Razmišljanje
Isus ovim čudom umnažanja kruha pokazuje ne samo da se brine i primjećuje one obične, svakodnevne ljudske potrebe, nego čini i proročku gestu. Čudo umnažanja kruhova ovdje je svojevrsna anticipacija stvarnosti Euharistije. Isus će Svoju djecu hraniti Kruhom Života i toga im Kruha nikada neće ponestati, jer će se sam Gospodin svakodnevno prinositi na oltarima svijeta kako bi okrijepio Svoj narod euharistijskom hranom Svojim Tijelom i Svojom Krvlju. Ljudi koji su se nasitili zemaljske hrane, trče za Isusom koji je otišao dalje od mjesta na kojem je umnožio kruhove. Kad su ga pronašli, Isus ih potiče da više žele i traže duhovnu hranu, onu koja daje pravi Život, daje nutarnju snagu, jača duh, koja je u stanju zadovoljiti istinske nutarnje čovjekove potrebe i želje. Nebeska se Hrana danas, možda kao nikada do sada, jako slabo cijeni. Mnogi zanemaruju sv. Pričest, a neki se uopće ne trude hraniti svoju dušu ovom Hranom. Kad čovjek ne bi jeo, kada se ne bi pravilno i redovito hranio, pao bi mu imunitet, oslabio bi i doveo bi se u smrtnu opasnost. Isto je tako i s našim duhovnim životom, našom vjerom. Ako se ne budemo hranili čestom, redovitom Pričešću, naš će duhovni život slabjeti, postat će podložan različitim duhovnim bolestima sve dok ne nestane, dok ne umre. Isus nam se i danas obraća i jasno zbori: Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji. Shvatimo ozbiljno ove Gospodinove riječi. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
