»Poštovani biskupe, msgr. Škovrčeviću, poštavani Ministre kulture, i svi uzvanici, a posebno pozdravljam građane ovog lijepog grada. Bila mi je osobita čast i veliko zadovoljstvo pratiti uspostavljanje moderne zbirke ovog Dijecezanskog muzeja od samih njegovih početaka, zapravo od početka utemeljenja ove Biskupije.
Uspostavom Požeške biskupije na samom kraju 20. stoljeća (1997.) Požega je dobila novo rasadište kulture i umjetnosti. U svom kratkom vijeku vrijednim ostvarenjima na polju kulture Biskupija je pridonijela novom licu Požege, vrativši joj preferencije na časni naslov ‘slavonske Atene’.
Dijecezanski muzej koji danas otvara vrata javnosti, ubraja se u ta nova kulturna dobra nastala zaslugom Požeške biskupije, a ponajviše biskupa msgr. dr. Antuna Škvorčevića, tog zapravo prosvijećenog vizionara, koji je imao tu sposbnost i snagu, da sve svoj vizije ostvari. Gradio je crkve, obnavljao porušene crkve i zapravo stvarao jedno novo kulturno okruženje ovoga Grada. Ono što ovaj muzej čini posebnijim od ostalih muzeja te vrste, jest činjenica da pored religijski tematizirane, sakralne građe sadrži i relevantnu zbirku hrvatske likovne umjetnosti modernog i suvremenog dobra zastupljenu sa šezdesetak umjetnika antologijskog značaja.
S obzirom na nedugu povijest Biskupije, nameće se pitanje: kako je bilo moguće u tako kratko vrijeme, u manje od dva desetljeća, prikupiti uvažavanja vrijednu kolekciju impozantnog opusa od oko sedamstotinjak slika i skulptura? Tako što je gotovo cjelokupni fundus recentne umjetnosti prikupljen donacijama, a utemeljiteljski trenutak bile su donacije koje su pristigle prigodom utemeljenja Biskupije i inauguracije prvog biskupa. Na toj donatorskoj osnovi formirane su dvije zbirke: Galerija Požeške biskupije, koja već danas sadrži oko tristo šezdeset umjetnina i Zbirka biskupa Antuna Škvorčevića s preko tristo trideset slika i skulptura. Kritičkom selekcijom iz obiju zbirki za postav Dijecezanskog muzeja odabrana su djela umjetnika visokih dometa, ali i nekih manje eksponiranih imena koja upotpunjuju sliku stilskog pluralizma hrvatske likovne scene od početka 20. stoljeća do danas. Iz cjelokupnog umjetničkog fundusa obiju zbirki u stalni postav Muzeja uvršteno je oko dvjesto i pedeset slika i skulptura.
Organizacija muzejskog postava povjerena je, u toj domeni vrsnom arhitektu prof. Mariu Beusanu, koji je prostorni raspored umjetnina uskladio sa zahtjevima donacija. Među najizdašnijim donacijama figuriraju od reda eminentni nosioci suvremenog likovnog moderniteta. Plejada slikara i kipara, ujedno i izdašnih darovatelja, kojima je opravdano dana primjerena pažnja, počinje s Ivom Dulčićem, čija djela je Dijecezanskom muzeju donirala prof. Mira Dulčić, također slikarica, a nastavlja se sa ovdje prisutnim slikarom Đurom Sederom, nadalje Zlatkom Keserom, Šimom Perićem, Šimom Vulasom, Josipom Poljanom, Tihomirom Lončarom – to su sve obilne donacije, nažalost, zbog kratkoće vremena ne mogu ovdje o njima govoriti, ali to ćete moći pročitati u katalogu. Slijede nešto manje brojne donacije Ivančića, Šimunovića, Kantocijeve, Jordana i inih, da ih sada dalje ne nabrajamo. Upravo djela ovih velikih donatora dočekuju nas na početku izložbenog niza.
Ostale umjetnine nižu se dalje više ili manje kronologijskim redom, a na trećoj etaži Muzeja, počevši s utemeljiteljima hrvatskog likovnog modernizma s kraja 19. i početka 20. stoljeća Ivekovićem i Kraljevićem, kiparima Frangešom, Mihanovićem, Kerdićem i Škarpom, pa sve do recentne generacije slikara i kipara, s kojima ćete se susresti u obilasku vrhunski postavljenog Muzeja.
Tolikoj prisutnosti antologijski značajnih umjetnika, religioznoj i profanoj, tematskoj i stilskoj raznorodnosti, teško bismo u domeni muzeja dijecezanskog tipa mogli naći podudarni primjer. Šezdesetak umjetnika svojim djelima u najmanju ruku naznačuju ključne pravce hrvatskog likovnog moderniteta, što ovoj zbirci daje legitimitet povijesno umjetničke relevantnosti.
Dijecezanski muzej iznjedrila je plemenita nakana da se bogati fond umjetnina Požeške biskupije prikupljen donacijama, širom otvorenih vratiju dade na uvid javnosti. A grad Požega stekao je s njime još jedan prerogativ ‘mjesta pod suncem’ koje vrijedi pohoditi’«.
Vijesti GOVOR IVANKE REBERSKI NA OTVORENJU POŽEŠKOG DIJECEZANSKOG MUZEJA
