Biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine susreli su se 21. lipnja 2023. u Biskupskom domu u Požegi s beogradskim nadbiskupom i metropolitom Lászlóm Németom, predsjednikom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Uz metropolita Hranića na susretu je u ulozi domaćina sudjelovao požeški biskup Antun Škvorčević, zatim srijemski biskup Đuro Gašparović i srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina te đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Polazeći od činjenice da se Srijemska biskupija nalazi u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini a da su njezini biskupi članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, biskupi su s beogradskim nadbiskupom željeli razmotriti neka zajednička pastoralna pitanja.
Na početku je domaći biskup Antun uputio riječi dobrodošlice nadbiskupu Németu. Kazao je kako je povod da se ovaj susret održi u Požegi taj što je Ivan Rafael Rodić, podrijetlom iz požeškoga kraja prije stotinu godina (1923.) imenovan za banatskog, odnosno zrenjaninskog apostolskog upravitelja a godinu dana nakon toga (1924.) za prvog beogradskog nadbiskupa, što ima značenje ne samo za iste službe koje trenutačno obnaša nadbiskup Német, nego i za povezanost i suradnju između Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, čija je sastavnica i Srijemska biskupija, članica Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojoj je on predsjednik. Biskup Antun je podsjetio da se nadbiskup Rodić rodio u Nurkovcu nedaleko Požege u Župi sv. Martina 1870. godine, bio je 12 godina beogradski nadbiskup a posljednjih 16 godina svoga života proveo je kao umirovljenik u požeškom franjevačkom samostanu i cijelo to vrijeme u župama ovog kraja predvodio biskupska slavlja, te je bio svojevrsna prethodnica biskupu koji se osnutkom Požeške biskupije nastanio u ovom gradu. Preminuo je 1954. pa se na godinu uz stogodišnjicu uspostave Beogradske nadbiskupije spominjemo i sedamdesete obljetnice smrti njezina prvog nadbiskupa. Biskup Antun je napomenuo kako je Sveta Stolica odlukom da za prvog beogradskog nadbiskupa postavi Hrvata na svoj način potvrdila jedinstvo ovih prostora u crkvenom pogledu. Ustvrdio je kako je navedena činjenica poticaj da biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine sa svojom članicom Srijemskom biskupijom nastoje oko suradnje s Beogradskom i drugim biskupijama na području Republike Srbije za dobro hrvatskih i ostalih vjernika.
Zatim se riječima dobrodošlice pridružio nadbiskup i metropolit Hranić, istaknuvši da se osjetila potreba za razgovor o određenim pitanjima, koja su važna za dobro vjernika na području Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, kojoj pripada i Srijemska biskupija, čiji su biskupi u 18. stoljeću imali posjede nekadašnjeg požeškog Zbornog kaptola sv. Petra i stanovali u Starom kaptolskom gradu u današnjem mjestu Kaptol nedaleko Požege. Istaknuo je kako je Sveta Stolica imala dobar razlog da Đakovačko-osječka crkvena pokrajina bude na području dviju država te je važno izgrađivati mostove koji nas povezuju i potiču na suradnju.
Nadbiskup Német je zahvalio na riječima pozdrava i izrazio radost zbog ovog susreta. Napomenuo je kako je Katolička Crkva kroz povijest imala važnu ulogu za ljude na ovim prostorima. Iako su se političke granice često mijenjale, Crkva je zagovarala izgradnju mostova među ljudima. Podsjetio je kako je i nadbiskup Rodić za vrijeme svoje pastirske službe u Zrenjaninu, a potom i u Beogradu nastojao tražiti ravnotežu i uspostavljati mir među ljudima različitih nacionalnih pripadnosti: Mađarima, Nijemcima, Srbima i Hrvatima. Ustvrdio je kako mu je nakana nastaviti tim koracima te i u današnjim prilikama svjedočiti toleranciju i suživot.
Biskupi su potom razmotrili neka pastoralna pitanja, među kojima i ekumensko nastojanje te osjetljivo i složeno pitanje jezika liturgijskih slavlja kao i nekih ugroženih prava hrvatskih vjernika. Na koncu susreta metropolit Hranić zahvalio je nadbiskupu Németu za susret kao i za otvoren i bratski razgovor o različitim temama.
Nakon zajedničkog objeda biskupi su se uputili tragovima nadbiskupa Rodića. U Biskupskom domu dobili su na uvid Maticu krštenih Župe sv. Martina u Brestovcu, u kojoj je 15. lipnja 1870. zapisano da je u brestovačkoj crkvi kršten Johannes (Ivan) Rodić, a u opasku zabilježeno da je primio svete sakramente, među kojima i biskupski red te naznačen dan smrti. Potom su biskupi na požeškom groblju sv. Ilije pohodili grob nadbiskupa Rodića, gdje je nadbiskup Német predvodio molitvu za njegovu dušu i položio vijenac a svi biskupi svijeće. Posjetili su zatim požeški franjevački samostan i župnu crkvu Duha Svetog gdje im je gvardijan fra Darko Sudarić predstavio sačuvanu arhivsku građu nadbiskupa Rodića te samostansku kroniku sa zapisima o nadbiskupovu dolasku u samostan i o njegovoj smrti. Zatim su u Brestovcu pohodili župnu crkvu Sv. Martina biskupa u kojoj je nadbiskup Rodić kršten. Ondje ih je dočekao domaći župnik Franjo Nemet i načelnik Općine Brestovac Zdravko Mandić. Bila je to svojevrsna uvertira u programe koji će se održati sljedeće godine prigodom stote obljetnice uspostave Beogradske nadbiskupije.
