Prije početka nove nastavne i školske godine, 25. kolovoza 2023. vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije okupili su se u požeškoj crkvi sv. Lovre na euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević i podijelio kanonski mandat tridesetak vjeroučitelja za poučavanje vjeronauka u školi u školskoj 2023./2024. godini.
U homiliji biskup je spomenuo da se trenutačno u Hrvatskoj najviše javno raspravlja o velikoj vrućini i zrakoplovnoj nesreći u kojoj je poginuo Jevgenij Prigožin, vođa plaćeničke vojske u Rusiji, i da pritom ne nedostaje onih koji senzacionalističkim pristupom žele ostaviti dojam najboljeg i najtočnijeg prikaza. Izrazio je radost što su se vjeroučitelji unatoč vrućini i nekim drugim poteškoćama okupili na ovo slavlje da bi posvetili pozornost Isusovoj riječi, posvjedočivši kako ne žive od nekih kratkoročnih vijesti, nerijetko površnih i plitkih, skrojenih na mjeru određenih ljudskih interesa, nego od radosne vijesti, istinskoj mjeri našeg postojanja. Usredotočivši se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem pismoznanci na nedobronamjeran način postavljaju Isusu pitanje o najvećoj zapovijedi u Zakonu, biskup je ustvrdio da je Isusov odgovor utemeljen u Pismu: „Ljubi Gospodina Boga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“. Napomenuo je kako često raspravljamo o ljubavi prema Bogu i bližnjima, a rijetko o ljubavi prema sebi samima, koju Isus smatra važnom za naše postojanje. Međutim, ona je povezana s ne lakim pitanjem: gdje je granica na kojoj ljubav prema sebi prelazi u sebičnost ili postaje narcisoidnost. Biskup je kazao kako je Isus u spomenutoj tvrdnji naznačio i načelo po kojem se može prepoznati jesmo li prešli navedenu granicu, istaknuvši da mu se sviđa kako ga je u jednom svome govoru protumačio sv. Augustin, čiji ćemo spomendan za tri dana proslaviti.
»Draga, braćo moja, pitajte same sebe, pretresite nutarnje prostore: promotrite i dobro vidite imate li ponešto ljubavi, i povećajte ono malo što pronađete. Posvetite pažnju tako velikom blagu, da budete iznutra bogati. Naime, stvari koje imaju veliku vrijednost opisujemo kao „skupe”, i ne slučajno. Ispitajte što zapravo tvrdite kad kažete: „Ova stvar je skuplja od druge”. Što znači reći „da je skuplja”, ako ne da je „dragocjenija”. Ako tvrdimo „da je skuplja”, a što bi bilo „dragocjenije”? Što je skuplje od same ljubavi, braćo moja? Što smatramo da je kod nje vrijedno? Otkud proizlazi njezina vrijednost? Vrijednost pšenice je tvoj novac. Vrijednost nekog imanja je tvoje srebro. Vrijednost neke dragocjenosti je tvoje zlato. Vrijednost ljubavi: to si ti sam.
Među ostalim pokušavaš doznati na koji način možeš posjedovati neko imanje, neku dragocjenost, neko živinče; kako kupiti pribaviti i držati kod sebe imanje. Ali ako želiš imati ljubav, traži sebe i pronađi sebe. Bojiš se davati da se ne bi potrošio? Štoviše, ako se ne daruješ, propast ćeš. Sama ljubav zbori na usta Mudrosti i kaže ti da se ne prestrašiš onoga što govori: „Daruj sama sebe!” Ako ti netko želi prodati kakvo imanje, reći će ti: „Daj mi svoje zlato”. Onaj tko ti hoće prodati nešto drugo reći će ti: „Daj mi svoj novac, ili daj mi svoje srebro. Poslušaj što ti kaže ljubav na usta Mudrosti: „Daj mi, sine moj, srce svoje” (Izr 23,26). Bilo je loše kad si bio pri sebi, kad si pripadao sebi: uistinu bio si sveden na sitnost, na pohotnu i pogubnu ljubav. Ukloni je odande. Kamo ćeš je odnijeti? „Tvoje ti srce” kaže: „budi za sebe da ne izgubiš sebe“. Slijedi što ti ono određuje, jer želi u tebi ostvariti ono po čem zapravo i ponajprije ljubiš sama sebe: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom”.«
Biskup je potom kazao: »Poruka je sv. Augustina snažna: Ljubi ponajprije Boga da tvoja ljubav prema sebi samome i prema bližnjemu ne bi postala očitovanje sebičnosti ili narcisoidnosti, nego čin kojim izlaziš iz sebe da bi posvema bio u sebi, napuštaš sebe da bi pronašao sebe, umireš sebi da bi živio, siješ da bi rastao. To je izazov paradoksa u koji smo uronjeni svojim rođenjem i koji nas prati sve dok u smrti snagom Isusove žrtve ljubavi na križu ne prijeđemo u puninu, dovršenje, savršenost postojanja. Usuđujemo li se kao vjeroučitelji biti takvi i tim putem pronaći sebe pravoga, ili ostajemo na pozicijama u kojima sebe gubimo? Pomozimo svojoj slobodi da se na Božju riječ još jedanput odvaži biti poput Isusa, koji je umro da bi života bilo: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10)«, ustvrdio je biskup.
Kao primjer konkretne ljubavi prema sebi upozorio je na Rutin lik u naviještenom prvom čitanju iz Knjige o Ruti. Ona se u svoje doba kao strankinja ponašala logikom Božje ljubavi. Nije prepustila ni svojoj osobnoj sebičnosti ni nacionalnoj isključivosti, nego se odrekla svega svoga te ostala živjeti sa svekrvom Noemi, polažući se svakodnevno za nju, uvjerena da je to najbolji način na koji može po Božju ostvariti smisao svoga života, kazao je biskup. Povezavši ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu najbolje je ljubila samu sebe. To je paradoksalnost našeg postojanja, istaknuo je biskup, te je pozvao vjeroučitelje neka nikome ne dopuste da ih svede na nešto ljudski pojednostavljeno, plitko i što nije Božja istina o nama. Zamolio je Isusovu i našu Majku koju ovih dana štujemo, napose u Voćinu i Pleternici da moli za nas. Jednako tako povjerio ih je i sv. Lovri, zaštitniku Požeške biskupije, snažnom evangelizatoru putem ljubavi, da im svojim zagovorom pomogne kako bi i oni bili veliki evangelizatori, koji svoje poslanje ne svode na to da druge uče o vjeri, nego im vlastitim životom svjedoče evanđeoske istine koje nam je Isus objavio.
