Požeški biskup Antun Škvorčević 12. kolovoza pohodio je Župu Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli i tijekom euharistijskog slavlja u župnoj crkvi podijelio sveto krštenje djevojčici Antei, petom djetetu Borisa i Ivane Bogdanović. Koncelebrirao je župnik i dekan Goran Mitrović, koji je na početku pozdravio biskupa te svećenici Novokapelačkog dekanata.
Biskup je najprije čestitao načelniku Općine Nova Kapela Ivanu Šmitu Dan općine. Rekao je zatim da se danas po ovdašnjoj tradiciji svečano slavi spomendan sv. Klare, žene iz davnoga 13. stoljeća, koja je zavrijedila da je se diljem svijeta, i ovdje u Novoj Kapeli spominjemo jer je svojim opredjeljenjem za Boga postala majkom mnogoga poroda, po onim ženama koje ju redovničkim životom nasljeduju u poptunom predanju Bogu. Spomenuo je da je na sinoćnjem slavlju u požeškom samostanu sestara klarisa jedna djevojka odlučila biti kćer svete majke Klare i biti vjerna Isusu Kristu na njezin način. Pozdravio je obitelj Borisa i Ivane Bogdanović, koji su u svom opredjeljenju primili peti porod, istaknuvši kako je sv. Klara bogata duhovnim porodom, po sestrama koje je nasljeduju, a da su roditelji Bogdanović bogati fizičkim porodom svoga petog djeteta. Rekao je da im je današnjim dolaskom želio iskazati poštovanje i zahvalnost za to opredjeljenje, jer je rođenje novoga čovjeka nešto najveće i najviše što nam se u Hrvatskoj može dogoditi: ono je događaj Božji za vječnost. Bog je autor našeg života, i on nas je stvorio ne samo za život do groba, nego za vječnost.
Homiliju je biskup Antun započeo podsjećanjem da se u Hrvatskoj trenutno nalazimo u predizbornom vremenu, očekujemo novu Hrvatsku vladu koja bi našu domovinu mogla povesti putem uspješne zemlje. Ustvrdio je da je izborna politička aktivnost pokazatelj da u nama ljudima postoji velika želja i volja nešto napraviti od našeg života. Rekao je da su na mjestu pitanja koja se pritom postavljaju, počevši od onih gospodarskih, ali je ustvrdio da nije najvažniji model gospodarstva koji u Hrvatskoj želimo ostvarivati, nego za koji se model čovjeka zauzimamo. Naglasio je da u mnoštvu modela i načina kako biti čovjek postoji i Isusov model, te da i danas ima onih koji ga slijedeći primjer sv. Franje i sv. Klare nastoje ostvarivati, izabirući svjesno i dragovoljno život u siromaštvu.
Pojasnio je međutim da odabrati život u siromaštvu ne znači prezirati materijalna dobra, jer je i njih Bog stvorio da služe ljudima da mogu dostojno živjeti. Ali, nastavio je biskup, kad materijalna dobra i zarada počnu gospodariti našim životom, postanu cilj našeg postojanja, onda je ugrožen čovjek. Siromaštvo nije samo socijalna, sociološka kategorija, nego duhovna. Ono nam pomaže da se oslobodimo od ropstva materijalnome, da ne budemo njegovi sluge, nego da ono služi nama. Među ostalim je istaknuo složenost pitanja gospodarskog napretka, napose u tzv. bogatim zapadnim zemljama, jer su postale žrtve vlastitog standarda, koji mnogi ljudi više ne mogu pratiti, te nazivaju siromaštvom nemogućnost ostvarivati ono što su si zacrtali visoko podignutom ljestvicom, dok istovremeno mnogi u svijetu nemaju ni osnovno za život. Kazao je kako nam naša ranjenost zlom i sebičnošću nerijetko ne dopušta biti zadovoljni s onim što ispunjava temljne potrebe našega života, nego težimo za neodrživim napretkom. Siromaštvo za koje se je opredijelila sv. Klara po Isusovu i Franjinu uzoru jest odricanje od svega onoga što je teret i što od nas traži da mu ropski služimo i pod cijenu da sami sebe izgubimo, ono je posvemašnja oslonjenost na Boga i iščekivanje da od njega primimo ispunjenje i smisao svoga postojanja za kojim čeznemo.
Osvrćući se na naviješteno evanđelje, biskup je istaknuo kako nas Isus poučava da čovjek ne raste na životnoj razini po onom što ima u svojim rukama ili oko sebe, nego po onom što jest u sebi samome. Pojasnio je Isusovu sliku o trsu i lozi, kako loza, njezin rast i plod koji donosi, posvema ovisi o sokovima, mineralima i drugoj hrani koju će trs u nju unijeti, da tako i mi ovisimo od onoga što Isus Krist može u nas unijeti. Kad on snagom svoga Duha uđe u dubinu našeg bića, postaje naš životni sok ne samo do groba, nego za svu vječnost. Klara i Franjo ostavili su sve, da bi dobili sve, sažeo je biskup jezgrovito njihove živote.
Postavio je potom nazočnima pitanje: hoćemo li danas u Hrvatskoj sve svoje snage uprijeti u razvoj gospodarskog modela, a zapustiti pitanje po kojem modelu trebamo ostvarivati čovjeka, prihvatiti da nam određeni ljudi u svojim laboratorijima za neke svoje interese smišljaju modele koji su proptuprirodni i sigurno nisu Božji. Dodao je, da su se supružnici Bogdanović odlučili živjeti po nekom ljudskom modelu, ne bi rodili petero djece. Oni su shvatili da u Isusovom modelu ima prvenstvo žrtva ljubavi, to jest spremnost žrtvovati sebe za drugoga. Kazao je da bi poruka vjernika političarima ne samo u ovo predizborno vrijeme, nego trajno trebala glasiti: Nemojte predstavljati i promicati modele čovjeka koji nisu Božji, jer oni ne mogu biti uspješni, najmanje u braku i obitelji. Završavajući homiliju biskup je pozvao nazočne da i oni poput sv. Franje, sv. Klare i tolikih drugih, koji su znali provjeravati vrijednosne sustave svoga vremena, umiju odabrati najbolji, Božji vrijednosni sustav u kojem je ljudski život najveća vrijednost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je obitelji Bogdanović čestitao na nadnaravnom životu kojim je po krštenju počela živjeti mala Antea. Zahvalio im je za svjedočanstvo koje su dali rođenjem petog djeteta, i pozvao ih da ga u duhu tog svjedočanstva nastoje odgojiti. Pozvao je i njih i sve način da trajno izabiru i uvijek se opredjeljuje za Božji model čovjeka i da se ne boje ići Isusovim putem na svim razinama života. Zamolio je zagovor sv. Klare, a na sve nazočne i na cijelu općinu Nova Kapela zazvao je Božji blagoslov. Na slavlju su među brojnim vjernicima bili roditelji i druga rodbina poginulih hrvatskih branitelja s područja novokapelačke Općine, saborski zastupnik Zdravko Ronko te župan brodsko-posavski Danijel Marušić.
Vijesti BISKUP ŠKVORČEVIĆ U NOVOJ KAPELI KRSTIO PETO DIJETE OBITELJI BOGDANOVIĆ
