BISKUP POSJETIO PROGNANIČKO NASELJE KOVAČEVAC

U pripravi za svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, na blagdan Gospodinova Preobraženja, 6. kolovoza biskup Antun Škvorčević, u pratnji Gorana Lukića, ravnatelja Biskupijskog caritasa, posjetio je prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške, gdje je s njegovim stanovnicima slavio svetu misu. Uz spomenutog ravnatelja Caritasa, koncelebrirao je i Roko Ivanović, župni vikar u Župi Bezgrješnog Začeća BDM u Novoj Gradiški. Na početku misnog slavlja biskup Antun je podsjetio nazočne da je već postala tradicija da se u pripravi za blagdan sv. Lovre susretnu i primjerom sv. Lovre ohrabre u svojim nevoljama i nemoćima po njegovu mučeništvu i snazi u povezanosti s Bogom. Rekao je da na ovakve susrete dolazimo da bismo »naštimali« svoje srce, odnosno da bismo ga otvorili Isusu Kristu, Bogu živomu, da on snagom svoje ljubavi na križu uđe u naše nemoći i bude naša snaga, kao što je bio snaga sv. Lovri. Podsjetio je da danas slavimo blagdan Preobraženja Gospodnjega, naglasivši da je Isusovo preobraženje išlo putem muke i smrti, i da se u toj muci i smrti očitovala Božja preobražavajuća snaga, koja je pobijedila nemoć naše prolaznosti i smrti te nam darovala život u punini. Pozvao je nazočne da se zaustave pred tim Božjim otajstvom, pred Isusom Kristom, i da ga zamole da prihvati i njihove nevolje i nemoći, da u njih unese svoju snagu pa da i oni s njime bude pobjednici.
Homiliju je biskup Antun započeo pozdravljajući Roka Ivanovića, župnog vikara u Župi Bezgrješnog Začeća BDM u Novoj Gradiški, časnu sestru, a napose djecu pjevače, pohvalivši njihovo plemenito djelo što su dio svoga prazničkog vremena odlučili posvetiti prognanicima i sudjelovati na ovoj svetoj misi. »Što je to preobraženje?«, zapitao je potom biskup i svoj odgovor počeo razlagati od svima dobro poznatog pojma pretvorbe društvenog u privatno vlasništvo, rekavši da je pretvorba predmetna stvarnost izvan čovjeka, i da se ljudi upuštaju u posao pretvorbe misleći da će im ona donijeti materijalnu korist i da će ih usrećiti. »Je li nam takva pretvorba donijela dobro? Je li čovjek sretan onda kad puno toga ima?«, zapitao je nadalje biskup, ustvrdivši da možemo imati pune ruke materijalnih dobara, ali ako smo prazni i mračni u srcu, ako smo iznutra izgubljeni, tada nam to materijalno ništa neće koristiti. Svjedoci smo, nastavio je biskup, da Hrvatska nije sretna po onima koji posjeduju mnoga materijalna dobra, nego da postoji jedan drugi put, koji nije put pretvorbe, nego preobrazbe. »To je nutarnji put koji ide kroz srce, kroz savjest, kroz naš duh i kroz našu jedinstvenu i neponovljivu osobu, koja nije materijalna, već duhovna stvarnost. Mi smo veliki po onome što smo iznutra, a ne po onom materijalnom što držimo u rukama«, rekao je biskup, naglasivši kako ništa materijalnoga ne možemo ponijeti u zagrobni život, ali da ono što se u nama Božjim djelovanjem preobrazilo možemo ponijeti u vječnost. »Preobrazba je nutarnji proces u našem srcu i duhu, kojim se u nama čisti sve ono što je ranjeno zlom, negativnošću, pokvarenošću, prolaznošću i u konačnici smrću«, ustvrdio je biskup, pojasnivši da »nas Isus nije došao naučiti biti što uspješniji gospodarstvenici, nego je on sâm ostvario stanje nutarnje preobrazbe, i svima nama omogućio da se i mi nutarnje preobrazimo i budemo oslobođeni od ranjenosti smrću. Isus je išao putem trpljenja i smrti, bolje rečeno, putem ljubavi, jer ljubav je jedina sposobna dragovoljno trpjeti.« Čovjeka koji dragovoljno prihvaća trpljenje biskup Antun je slikovito usporedio sa zlatom koje zablista svojim punim sjajem tek kad se stavi u vatru. Tako se i mi kroz vatru trpljenja koje slobodno prihvaćamo oslobađamo svoje ranjenosti smrću. Nadovezujući se na jučerašnju proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, rekao je da heroji nisu oni koji su bili prisiljeni nešto raditi, nego oni koji su dragovoljno prihvatili trpljenje i položili svoj život za domovinu i na taj je način preobrazili iz porobljene u slobodnu zemlju.
Tumačenje misnih čitanja biskup je započeo ulomkom proroka Danijela iz prvog čitanja, u kojem on kaže da vidi četiri neljudska sustava vladanja. Njima nasuprot pojavljuje se netko kao »Sin čovječji«, naslov kojim će se Isus rado i često služiti dok govori o sebi. Ulomak iz druge Petrove poslanice, naviješten u drugom čitanju, govori o Petru i drugim apostolima kao očevicima Isusova preobraženja na gori, koji svjedoče da je Isus milina Božja, poslušan Ocu do smrti na križu. Biskup je naglasio da Otac nije prevario svog Sina poslavši ga na križ, kako bi se po našim ljudskim kriterijima moglo pomisliti, nego je u njegovoj smrti na križu potpuno objavio svoju ljubav. Potom je istaknuo da Luka u evanđeoskom ulomku događaj Isusove muke i smrti naziva preobraženjem, »izlaskom« iz osuđenosti na smrt u stanje pune slobode i pobjede nad smrću. »Kako omogućiti da Isus Krist – jedini koji može pobijediti smrt – uđe u naše osobne živote? Kako da mu otvorimo vrata naših političkih, gospodarskih i drugih sustava, da oni ne budu sustavi zatvoreni u sebičnost pojedinaca ili određenih skupina?« zapitao je biskup, rekavši nazočnima da, ako oni budu skupina ljudi koja u ovom naselju trpi i pati, ali pritom otvara svoja srca i svoje živote pobjedničkoj ljubavi Isusa Krista, onda nisu beznačajni, nego jaka hrvatska točka, jer u njima pobjeđuje Isus Krist. Pozvao je nazočne da i oni poput sv. Lovre u Isusu Kristu otkriju svoju slobodu i sreću, svoju budućnost i vječnost. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je nazočnima zahvalio za njihova trpljenja, žrtve i molitve koje prikazuju za dobro svojih obitelji, naše Crkve i domovine, za Požešku biskupiju. Zahvalio je kapelanu Roku, časnoj sestri Blanki za ono što redovito čine za stanovnike ovoga prognaničkog naselja. Svima je čestitao skori blagdan sv. Lovre i na sve nazočne zazvao Božji blagoslov. Nakon misnog slavlja biskup Antun se zadržao u kratkom druženju s prognanicima, a ravnatelj Caritasa Požeške biskupije Goran Lukić uručio je svakome od njih novčani prilog uz koji im je biskup napisao kratku poticajnu poruku u kojoj kaže: „Približava se svetkovina sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. Kao i ranijih godina tako i u godini Izvanrednog jubileja milosrđa želim vas posjetiti i s vama slaviti svetu misu da biste na taj otajstveni način bili dionicima one snage Isusove ljubavi kojom je on pobijedio smrt i po kojoj je sv. Lovro bio jači od progona i mučeništva. Molim da vas sve zahvati ta Isusova snaga te budete moćni u svakodnevnim nemoćima i siromaštvu, da u Božjoj ljubavi i milosrđu prepoznate svoje dostojanstvo i sigurnost. Pored toga, svojim dolaskom k vama i molitvom želim vam posvjedočiti da niste sami, nego da vas pratimo svojom kršćanskom suosjećajnom blizinom i s vama kao članovima naše mjesne Crkve živimo trajno zajedništvo. Neka vam to posvjedoči i priloženi novčani iznos. Zazivam na vas blagoslov Boga Oca i Sina i Duha Svetoga te vas od srca u Gospodinu pozdravljam“.