Posveta Lateranske bazilike

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Posveta Lateranske bazilike
Blagdan

Čitanja: Ez 47, 1-2. 8-9. 12 ili 1 Kor 3, 9c-11. 16-17; Ps 45, 2-3. 5-6. 8-9; Iv 2, 13-22.


Evanđelje dana (Iv 2, 13-22)

„Govorio je o hramu svoga tijela.“

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.


Razmišljanje

„Izjeda me revnost za dom tvoj.“ Pokušajmo ovu rečenicu pročitati na jedan malo drugačiji način. Izjeda me revnost za srcem tvojim. Otac Nebeski od samoga početka stvaranja čovjeka želi biti u prisnom odnosu s njim. Ta prisnost se najbolje očituje u tome da je Nebeski Otac tvoje i moje srce odabrao za Svoj dom. Otac želi u svakoj sekundi našega života iskazivati nam Svoju blizinu, pomoć i zaštitu. Nažalost jedna od najvećih poteškoća današnjega čovjeka je nesabranost. Upravo zbog nesabranosti nam se događa da mislimo kako je Bog negdje daleko i kako mu nije stalo do nas. Mi se gušimo u našim problemima, životnim nedaćama, različitim patnjama, a On uživa negdje daleko na Nebu. Kada čitamo životopise mističara, primijetit ćemo koliko su oni naglašavali srce kao centar čovjeka, kao mjesto susreta s Bogom. Ako se molimo tako da u sebi mislimo kako je Bog daleko i kako je potrebno mnogo napora da nas čuje, tada molitva postaje teška i mučna. Isus je došao kako bi nam posvijestio tu predivnu istinu da je Kraljevstvo Nebesko u nama, drugim riječima sam Bog živi u najvećoj dubini naše nutrine. Isti taj Isus iz Nazareta je došao kako bi napravio reda u tvome i mome srcu. Čitajući današnji evanđeoski odlomak možemo pomisliti kako Isus vrši nasilje u našem srcu ili kako je agresivan prema nama. Upravo je zbog toga važno da se zagledamo u Njegovu revnost, u Njegovu ljubav prema našem srcu. Isus revnuje kako bi tebi i meni pomogao da posložimo u svome srcu stvari na njihovo mjesto. Isus ne želi vidjeti očaj na našim licima. Isus ne želi da nam naša karijera ili nekakva druga navezanost okupira srce. Upravo zato On izgara od želje da nam donese oslobođenje od svakoga zla koje nas hoće zarobiti. Prepustimo se Njemu u ruke kako bi izbacio iz našega srca sve ono što ne priliči da se u njemu nalazi. Neka revnuje Isus u tvome i mome srcu! I. R.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)