Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Elizabeta Ugarska
Spomendan
Čitanja: Mudr 13, 1-9; Ps 18, 2-3. 4-5; Lk 17, 26-37.
Evanđelje dana (Lk 17, 26-37)
„U dan kad se Sin Čovječji objavi.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«
»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«
»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«
Razmišljanje
Ljudski život teče ustaljenim ritmom. Prolaze dani, tjedni, mjeseci, godine. Mi smo oni koji se, živeći u tom ritmu, trebamo naučiti u svemu napraviti mjesta Bogu, kako bi Sve što živimo teklo k Njemu, u Njemu imalo svoje počelo i ostvarenje. To nam je jamstvo da se, kada dođe taj dan, nećemo bojati Sina Čovječjega. Dužnosti i zadaće koje život pred nas stavlja trebamo izvršavati sa žarom, predanošću, od srca, kao da ih činimo za Gospodina. Trebamo paziti da na svom životnom hodu ne težimo isključivo materijalnom bogaćenju, već i bogatstvu srca, Duhu koji otvara vrata ljudskih srdaca i vrata raja. Živimo li dakle ili umiremo Gospodinovi smo. Sveti Pavao nas u svojoj poslanici podsjeća na to. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
