U nedjelju, 19. studenog 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje posvete župne crkve Sv. Jurja Mučenika u Čagliću kod Lipika, ponovno izgrađene nakon razaranja 1991. godine.
U homiliji biskup je kazao sudionicima slavlja da Katolička Crkva po svem svijetu na poticaj pape Franje po sedmi puta ove nedjelje slavi Dan siromaha. Istaknuo je da nas je uspostavom spomenutog Dana Papa podsjetio kako postoje ljudi koje nazivamo siromasi, i da oni nisu neki usputni slučaj o kojem ne treba voditi računa, nego ih valja staviti u središte naše pozornosti. Spomenuo je da siromah nije samo onaj koji je lišen materijalnih dobara, ustvrdivši kako netko može imati veliko materijalno bogatstvo a zapravo biti duhovno siromah.
Polazeći od prvog čitanja slavlja posvete crkve iz Knjige Nehemijine, biskup je naglasio kako sveti pisac bilježi da su njegovi sunarodnjaci, odvedeni u babilonsko sužanjstvo, uz materijalno teško stanje još teže proživljavali gubitak vlastitog identiteta, jer su zbog svoje nevjernosti Bogu saveza izgubili i zemlju, i hram i kralja, iskusivši tako najdublje siromaštvo. Povjerovali su nekom svom konceptu o životu, a Božji naum stavili u stranu kao nebitan. Sužanjstvo je bilo ljekovito jer ih je osvijestilo kako bez Boga ne mogu opstati, te su se vratili Bogu Otaca, oslobodili se progonstva i ponovno stigli u domovinu.
Pisac Nehemijine knjige izvješćuje kako je narodu kao prvi čin obnove nakon sužanjstva bila na skupu u Jeruzalemu predstavljena knjiga Zakona, da bi vršeći zapovijedi ponovno postali narod Saveza, vjeran Bogu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka iz naviještene Božje riječi iščitaju istinu o sebi samima. Jer oni su u vrijeme Domovinskog rata materijalno izgubili gotovo sve i bili prognani. No, najviše su izgubili oni koji su se udaljili od Boga, kad im on više nije bio prva i najvažnija vrijednost od koje žive, istaknuo je biskup. Spomenuo je riječi sv. Terezije Avilske: «Kad imaš Boga, onda imaš sve». Kazao je kako je mržnja, koja je tijekom onih nesretnih ratnih dana razorila i uništila toliko toga materijalnog, ali nije uspjela iz srdaca mnogih ljudi u Hrvatskoj, uključujući i njih u Čagliću, izbrisati Boga. Naša vjernost Bogu i Božja vjernost nama u Isusu Kristu naše je prvo i istinsko dostojanstvo. Naime, s Bogom se ne gradi tek nešto prolazno, nego ono što ostaje za vječnost, kako veli sv. Pavao, kad u drugom čitanju uvjerava Solunjane da dolazi vrijeme u kojem će one, koji misle da na ovom svijetu žive u miru i sigurnosti, zadesiti propast kojoj neće moći umaći, ustvrdio je biskup. Rekao je da kroz ratove i druga zla što ih činimo jedni drugima, kao i kroz prirodne katastrofe kao što su potresi, poplave i slično iskustveno dohvaćamo kako je ovaj naš svijet prolazna stvarnost, i da su stoga gubitnici oni ljudi koji se za taj i takav svijet vežu kao za svoj jedini cilj i smisao.
Osvrćući se na evanđeosku prispodobu o talentima kojom nam Isus poručuje da smo na zemlji Božji povjerenici, kojima on daruje određene vrijednosti što ih evanđelist naziva talentima, biskup je ustvrdio da je sâmo naše pojavljivanje na ovom svijetu velika vrijednost koju smo primili kao nezasluženi Božji dar, i da je stoga prvo i najvažnije pitanje: što činimo od vlastitog života. Hoćemo li primljeni Božji dar prepustiti inerciji, sebičnosti i zloći, ili ćemo surađivati s tim Božjim darom. Naglasio je kako je Bog svakom čovjeku dao najveću sposobnost, a to je ljubiti kao što on ljubi. Božjim se ne postaje kroz ono što imamo, nego kroz ono što jesmo po ljubavi koju nastojimo živjeti i ostvarivati na zemlji, otvarajući vrata vječnosti. Onomu pak koji Božje darove „zakopa“ u svoju inerciju, sebičnost i zloću, prigovarajući pri tom i Bogu da je loš i nepravedan gospodar, namijenjena je sudbina „zlog i lijenog sluge“ iz evanđelja, koju Gospodin Isus opisuje kao „plač i škrgut zubi“, a to je stanje na koje čovjek u svojoj slobodi samog sebe osuđuje, ustvrdio je biskup. Pojasnio je kako se navedena zloća i lijenost ne odnose u prvom redu na lijenost u redovitim i svakodnevnim poslovima, nego je riječ o lijenosti i zloći u suradnji na Božjem naumu o nama. Najveća tragedija, stoga, nije kad se izgubi kuća ili neka druga materijalna stvar, kao što se nekima dogodilo u Domovinskom ratu, a drugima u nekoj prirodnoj katastrofi ili na neki drugi način, nego kad se u nama izgubi čovjek. Velika je tragedija fizički ubiti čovjeka, ali je teže umiranje kao posljedica moralnog ubijanja drugoga prezirom, mržnjom, zloćom i sebičnošću, zbog kojih se život pojedinih ljudi a i hrvatsko društvo u cjelini pretvara u ruševinu, upozorio je biskup. Kroz mržnju je u Hrvatskoj srušeno daleko više, negoli kroz materijalna razaranja, jer su ljudi dospjeli u ruševno stanje, a Božje su stvorenje i najveći Božji dar, ustvrdio je biskup.
U prigodi pak Svjetskog dana siromaha pozvao je sudionike slavlja da imaju oka za one koji su materijalno siromašni, ali da najprije pogledaju sebe i provjere jesu li i koliko duhovno osiromašili, udaljili se od Boga, te mu otvore nove prostore u svom srcu, dajući mu mogućnost da on u njima ostvaruje pobjede koje nam je Isus Krist priskrbio svojom smrću na križu. Podsjetivši sudionike slavlja da je njihova nova župna crkva prostor, gdje se naviješta Božja istina o nama, pozvao ih je da rado dolaze u nju slušati je, te se poput povratnika iz babilonskog sužanjstva i oni opredjeljuju biti vjerni Bogu i s njime surađivati u djelu spasenja. Kazao je kako je tužno kad su crkve prazne, one tada postaju spomenici naše nevjernosti Bogu, a oltar i sve drugo u njima postaju svojevrsna naša osuda, ustvrdio je biskup. Bog nam u svetim slavljima koja se odvijaju u crkvi, osobito u svetoj misi u kojoj Isus Krist obnavlja žrtvu svoje ljubavi na križu za nas, želi posredovati toliko bogatstvo u svaku našu dušu, te je žalosno ako mu napose svojim nedolaskom u crkvu na nedjeljna sveta slavlja svjedočimo da imamo neka svoja blaga i bogatstva, važnija od njegovih, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da se na ovom slavlju obnove u svijesti i u opredjeljenju kako ne žele ostati siromasi pored tolikog bogatstva koje nam Bog besplatno daruje u Isusu Kristu, nego da budu bogataši u duhu, srcu i savjesti te očitovati to u ljubavi prema svakom čovjeku, napose siromahu. Zamolio je zaštitnika njihove Župe sv. Jurja Mučenika da svojim zagovorom pomogne kako ni jedno njihovo srce ne bi ostalo prazno i postalo prostor u kojem će se gomilati mrak sebičnosti, zloće, mržnje ili osvetničkih misli, nego da se snagom Božje riječi i otajstava koja ovdje slavimo u njima obnavlja djelo Božje u Isusu Kristu i njegova pobjeda nad smrću. Zahvalio je Bogu što nas unatoč svim našim nevjernostima voli i uvijek prihvaća kao svoje.
