U organizaciji Nacionalnog ureda HBK za katoličke škole, 25. studenog 2023. u Virovitici je održana smotra pjevačkih zborova katoličkih srednjih škola s područja Republike Hrvatske. Program smotre, čiji je domaćin bila Katolička klasična gimnazija s pravom javnosti u Virovitici, započeo je u 11.00 sati, a središnji događaj bilo je večernje euharistijsko slavlje koje je u virovitičkoj župnoj crkvi sv. Roka predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje.
U homiliji biskup je zapodjenuo dijalog s mladim pjevačima, zanimajući se kako su. Osvrćući se na njihove odgovore izražene školskim ocjenama „dobro“, „vrlo dobro“, „odlično“, kazao je kako mu se više sviđa tvrdnja da je život „pjesma“. Spomenuo je da je glazba duhovno tkanje u kojem je naš duh budan, uzdignut na razinu kojoj pripadamo, te u tom smislu čovjek zahvaćen glazbom ne može biti loše. Vrijedno je otkrivati zakonitosti svijeta u pojedinim školskim predmetima, ali prepoznati najdublje dimenzije našeg postojanja u Isusu Kristu, najveća je ljepota, ustvrdio je biskup. Zahvalio je učenicima što su se upisali u katoličke škole, i što kao srednjoškolci ne nastoje proučavati samo nešto oko sebe, nego iskrenošću duha teže susresti sebe po susretima s drugima, osobito kroz susrete s Isusom Kristom u kojem je obznanjena Božja istina o nama, naša veličina i ljepota.
Istaknuo je izazov koji predstavlja glazbena ljestvica od osam tonova, spomenuvši zanimljivost istarske ljestvice od dvanaest tonova, dodekafonije. To nas podsjeća da se u glazbi krećemo unutar sustava koji je ograničen brojem tonova, ali je izvanredan domet do kojeg nas ona vodi: do dubine, ljepote, onostranosti i sklada kojima pripadamo. Svaki puta kad pjevamo ili sviramo na svoj način se približavamo onoj punini našeg postojanja koju je Isus Krist ostvario svojom ljubavlju, koja je išla za nas do kraja, do u smrt, ustvrdio je biskup. Dodao je da je ljubav najveći domet našeg postojanja, jer Bog je ljubav.
Povezujući rečeno s naviještenom Božjom riječju, biskup je protumačio ulomak starozavjetnog čitanja iz Prve knjige o Makabejcima, koji prikazuje povijesni događaj iz drugog stoljeća prije Krista, u kojem je glavni protagonist seleucijski kralj Antioh IV. Epifan. Njegova se vlast protegnula do Jeruzalema, a u svojoj pohlepi naumio je ne samo opljačkati materijalno blago jeruzalemskog hrama, nego i Židovima zabraniti da štuju pravoga Boga, koji se objavio njihovim ocima, namećući im silom da štuju poganske bogove. Sveti pisac bilježi da taj bezbožni kralj nije uspio ostvariti svoje namjere, jer se narod pod vodstvom braće Makabejaca digao na ustanak protiv njega i porazio njegovu vojsku. Spomenuti ulomak donosi kraljevo žalovanje što su se njegovi bezbožni planovi izjalovili i što ga je pohlepa dovela do granice smrti, preko koje dalje nije mogao. Oni pak pripadnici u narodu koji su ostali vjerni Bogu već su ovdje na zemlji postali dionicima Božjega budućeg svijeta, ustvrdio je biskup. Poručio je sudionicima slavlju da se i oni nalaze pred izazovnim i dramatičnim pitanjem onostranosti, te da im je u tom pogledu glazba od velike pomoći, jer im na svoj način daje iskusiti ono što je dalje i više od naše ovozemaljske stvarnosti. Vjera prekoračuje granice ljudskih mogućnosti i uvodi nas u svijet Božjih mogućnosti.
Biskup je kazao kako je Gospodin Isus u današnjem evanđelju svojom božanskom mudrošću otklonio zamku koju su mu postavili saduceji provokativnim pitanjem kome će nakon uskrsnuća pripasti žena sedmorice muževa, ismijavajući vjeru u uskrsnuće. Isus je božanskim odgovorom objavio da postoji drugi, drugačiji, puniji, konačni i vječni svijet iznad svih naših granica i nemoći. Bog, naime, nije Bog mrtvih, nego živih u kojem sve postoji. Biskup je naglasio kako je važno trajno imati na pameti da mi nismo gospodari i vlasnici svoga života, nego je on dar Božji. Stoga, kad oblikujemo sebe i svoje postojanje u zajedništvu s Bogom, ne „sviramo“ glazbu života samo na osam ograničenih tonova, nego u bogatstvu koje susrećemo iz vjere u Isusu Kristu, u kojem nam je Bog „odsvirao“ najljepšu i najdalekosežniju životnu glazbu kad je pobijedio smrt, ustvrdio je biskup. Poručio je mladim sudionicima slavlja da baveći se glazbom, iskustveno dohvaćaju pobjedu života u njezinu skladu, ljepoti i dubini. Također im je poručio kako bi bila velika šteta da ostanu daleko od tog Božjeg svijeta, svodeći se poput kralja Antioha IV. Epifana na ono malo ljudskog, materijalnog posjedovanja, ostajući zatvoreni za vjeru u Boga i njegove mogućnosti. U vjeri je naša šansa, i zato je uvijek iznova trebamo moliti od Boga, da svojim duhom budemo budni u toj dragocjenoj dimenziji, i da svakoga dana živimo od nje, ustvrdio je biskup. Poželio je da glazba potakne mlade pjevače te idu onim putem kojim će svaki od njih postati veličanstvena Božja glazba koju u njima ostvaruje Isusov životvorni Duh, pobjeđujući naše granice i smrtnost. Zamolio je sv. Roka, zaštitnika ove crkve i bl. Ivana Merza, zaštitnika Katoličke klasične gimnazije u Virovitici da im svojim zagovorom pomognu biti ljudi velikog duha, budni u vjeri za Boga, za pobjedu života nad smrću. Ustvrdivši da nas na koncu čeka dovršenje svijeta po Božjem planu spasenja i sretna vječnost, biskup je naglasio da nisu u pravu katastrofičari, koji pred činjenicom zagađenja prirode i drugim nevoljama, osobito ratnim razaranjima promatraju svijet samo iz naših ljudskih perspektiva i zloguko najavljuju njegovo skončanje. Kazao je da oni pritom zaboravljaju da se za čovjeka i za sav stvoreni svijet zauzeo sâm Bog onom ljubavlju u Isusu Kristu kojom je pobijedio i smrt. Konačna sudbina svijeta ne ovisi o onome što će ljudi napraviti, nego o onom što je Bog ostvario za nas u Isusu Kristu, i mi stoga u čvrstoj vjeri, nepokolebljivoj nadi i radosnoj ljubavi iščekujemo njegov drugi dolazak i uskrsnuće od mrtvih, kojim će sav stvoreni svijet zadobiti svoje konačno dovršenje i puninu, zaključio je biskup.
