KRŠTENJE ŠESTOG DJETETA U OBITELJI HADELA U VRBJU

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je u nedjelju 3. srpnja Župu Sv. Josipa u Vrbju i ondje predvodio misno slavlje tijekom kojeg je podijelio sakrament svetog krštenja Stjepanu, šestom djetetu Mihaela i Ane Hadela. S njim su koncelebrirali župnik Željko Volarić i suradnik u Katehetskom uredu Nikola Legac. Na početku misnog slavlja pozdravio je nazočne vjernike rekavši da je danas došao u Vrbje radovati se daru novoga života, jer je upravo život ono čega nam danas najviše treba i što nam najviše nedostaje u Hrvatskoj. Naglasio je da si to što nam najviše treba – život – mi sami ne može dati, nego je to Božji dar. Posebni pozdrav uputio je obitelji Mihaela i Ane Hadela zahvalivši im i čestitavši što su se rođenjem šestog djeteta svrstali na Božju stranu, i darovi Hrvatskoj ono što joj najviše treba.
Na početku homilije biskup je podsjetio nazočne da se preksutra, 5. srpnja navršava 19. godina otkako je sv. Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju i imenovao njezina prvog biskupa, i pozvao na molitvu za našu Biskupiju. Tumačenje naviještenje Božje riječi započeo je ulomkom prvog čitanja u kojem prorok Izaija prikazuje Boga kao uporno biće koje ne odustaje od čovjeka. Razlog te Božje upornosti biskup je pronašao u činjenici da je čovjek vrhunac Božjeg djela stvaranja, ustvrdivši da smo mi ljudi Božji naum i zamisao. Stoga se trebamo sa strahopoštovanjem pokloniti pred tim Božjim naumom u nama, rekao je biskup, upozorivši pritom na napast da umjesto toga svoj pogled usredotočimo na ono što je u nama slabo, nemoćno i pokvareno. »Kako to da za Boga valjamo, a jedni za druge ne valjamo?«, zapitao je biskup, ustvrdivši da nam je Bog utjelovljenjem svoga Sina, koji je postao jedan od nas i za nas umro na križu, posvjedočio svoju ljubav i naklonost. Križ kao očitovanje Božje najveće ljubavi za nas, nastavio je biskup, sv. Pavao u drugom čitanju ističe kao najveću i najizvrsniju stvarnost u svom životu. Isusovim križem Bog je posvjedočio da on nije biće kojemu je dovoljno njegovo nebo, nego čovjeku kroz žrtvu i ljubav želi darovati puninu svog života. Žrtva i ljubav je formula Božjeg bića kojom je on slomio okove smrti, ustvrdio je biskup, i upitao zašto onda tražiti neku drugu, ljudsku formulu, i iznositi neke ljudske teze i tvrdnje, kad se istina o nama, ranjenim bićima, nalazi u križu Isusovu. Pozvao je nazočne da svoje životne rane sjedine s ranama Isusovim, i da na taj način ona snaga žrtve i ljubavi koja je pobijedila u Isusu, pobijedi i u njima.
Osvrnuvši se na današnje evanđelje, u kojem Isus svoje učenike, rasterećene nepotrebnih i suvišnih materijalnih dobara, šalje propovijedati kraljevstvo Božje, biskup je ustvrdio da je to posao kojega je Bog započeo u Isusu Kristu i kojega treba dovršiti u svakome od nas. Upozorio je da se taj posao ne može izvršiti oslanjanjem na naše ljudske mogućnosti, osobito one materijalne naravi, nego samo pouzdanjem u Božju moć i u posvemašnjem predanju njemu. Rekao je da obitelj Hadela svojim opredjeljenjem za život svjedoči da je njihova sigurnost zajamčena pouzdanjem i povjerenjem u Bogu. Potaknuo je nazočne da i oni pođu u život Isusovim putem, puni pouzdanja u Boga i sigurni da će njegova ljubav u njihovim životima ostvariti smisao i puninu. Put koji nije Božji, upozorio je biskup, je put sebičnosti, praznine i mraka; praznina i mrak proždiru i od njih se ne može živjeti. Izrazio je uvjerenje da se obitelj Hadela sa svojim šestim djetetom upisala u knjigu imena na nebesima. Pozvao je nazočne da pomognu svaku takvu obitelj, svakog takvog čovjeka koji računa ozbiljno i iskreno s Bogom i po njegovu naumu živi. Zaželio je obitelji Hadela blagoslovljen životni put na koji s hrabro s Bogom krenuli. Na svršetku slavlja biskup Antun je još jedanput obitelji Hadela čestitao na opredjeljenju za život, a potom je zahvalio nazočnim župljanima za sve što čine u izgradnji svoje župne zajednice na čelu s gospodinom župnikom. Nakon slavlja biskup se u župnom domu zadržao u druženju s obitelji Hadela, upoznao se s njihovim obiteljskim životom te uručio novčani prilog i darove za djecu.