Požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je 25. lipnja skupinu ministranata osnovnih i srednjih škola koji sudjeluju na ljetnom vikend-susretu u Velikoj. Ministranti su biskupa dočekali pred spiljom Gospe Lurdske, a nakon zajedničke marijanske pobožnosti biskup je s njima podijelio radost 44. obljetnice svoga svećeništva koje se spominje upravo ovoga dana. U nazočnosti voditelja susreta Marijana Pavelića, domaćeg župnika Marija Sanića i župnog vikara Roberta Kupčaka, aspiranata iz požeškog Kolegija koji pomažu u vodstvu susreta i svih ministranata biskupa je pozdravio ministrant iz župe Kraljice Sv. Krunice iz Nove Gradiške Noa Andrašić te ukratko predstavio program koji se odvija u Velikoj pod geslom „Milosrdni kao Otac“. Ministranti su tako posvjedočili kako i tijekom ljeta žele ostati povezani s Bogom, i ujedno izrazili biskupu čestitku i zahvalnost za njegovu blizinu.
Biskup se u dvorani susreo s ministrantima i zanimao za svakoga osobno te se pobliže upoznao s njihovim školskim brigama, ali i hobijima izvan škole. Osim pitanja o školi, obitelji i nogometnoj utakmici hrvatske reprezentacije na europskom natjecanju, biskup ih je upitao: „Zašto ste ministranti?“. Naglasio im je dvije dimenzije ministriranja: službu i služenje. „Ministriranje je služba, jer pridonosi da se obred svete mise odvija skladno organiziran, a služenje je po nutarnjoj vjerničkoj povezanosti ministranata i svećenika s onim što uskrsli Gospodin ostvaruje, ponazočujući svoju žrtvu ljubavi na oltaru i čineći ih njezinim dionicima. To Isus Krist ostvaruje snagom svoga Duha a mi tome služimo. Ministrantska služba je stoga važna u Crkvi“, zaključio je biskup. Prisjetio se potom svoga djetinjstva i posvjedočio kako je otkrio vlastiti svećenički poziv: „Pamtim svoje ministriranje. Vlastito ministrantsko iskustvo još uvijek je na neki način upisano u meni. Mogu reći da je moje svećeničko zvanje izraslo iz ministrantske službe, ono je liturgijsko zvanje. Volio sam ministrirati, pjevati, moliti i tako služiti Kristu. Rodila se u meni želja to produbiti i svakodnevno živjeti u svećeničkom poslanju. Ostvarujem to već 44 godine, a 19 od njih kao biskup.“ Razgovarajući dalje s ministrantima naglasio je važnost molitve u otkrivanju svećeničkog poziva i rekao: „Zahvalan sam Bogu što sam mogao ustrajati u svećeništvu te tako sebe ugraditi u Kristovo djelo, njegovu Crkvu. Zvanje se rađa kroz molitvu. Molitva je put kojim se pokreće naše duhovno biće, kojim otkrivamo sebe pred Bogom. Molitva je osluškivanje. Zahvaljujem svima koji su molili za mene da prepoznam duhovno zvanje. Zahvaljujem onima koji još uvijek mole da u njem ustrajem i budem vjeran.“ Potom je kazao kako u Požeškoj biskupiji djeluje molitveni pokret „Djelo za duhovna zvanja“ i pozvao ministrante da i oni mole za biskupa, za svećenike i za nova duhovna zvanja. Podsjetio je da je svećeništvo žrtva i povezao to s Danom državnosti, istaknuvši kako žrtvi onih koji su položili živote za slobodu naše domovine dugujemo svoje dostojanstvo i mir. Ohrabrio je ministrante: „Ne bojte se žrtve. Heroji su oni koji prihvaćaju žrtvu kao dio svoga života. Budite takvi heroji!“
Na koncu susreta podijelio im je sličice kao podsjetnik na međusobnu povezanost u molitvi.
