MISA ZAHVALNICA ZA UČENIKE POŽEŠKIH KATOLIČKIH ŠKOLA

Na završetku školske godine, 10. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević u Katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi slavio je svetu misu zahvalnicu za sve učenike i djelatnike požeških katoličkih škola. S njime su koncelebrirali Ivica Žuljević, katedralni župnik i predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije, Želimir Žuljević, ravnatelj Katoličke osnovne škole, Marijan Pavelić i Krunoslav Siroglavić, vjeroučitelji u spomenutim školama te Krunoslav Juraković, tajnik. Pozdravljajući na početku misnog slavlja učenike upitao ih je jesu li radosni što završava još jedna školska godina, na što su jedni odgovorili potvrdno, a drugi niječno. Podsjetio ih je da je škola tek jedno od mjesta na kojima se odvija njihov život, da postoje i druge stvarnosti, kao što su obitelj, prijatelji, igra i sl.. Rekao je da ovom svetom misom želimo Bogu zahvaliti za sve ono lijepo i dobro što im se dogodilo u školi, ali i u obitelji te u igri s prijateljima. Pozvao ih je da priznaju svoje slabosti i grijehe i na taj način očiste svoja srca i priprave ih za susret s Gospodinom.
Homiliju je biskup Antun započeo pitanjem učenicima jesu li im ove školske godine učitelji bili dobri. Nakon njihova gromoglasnog »da«, upitao je i učitelje i profesore, jesu li im đaci bili dobri, na što su i oni potvrdno odgovorili. Rekao je da ih je tim pitanjima želio podsjetiti na činjenicu da učitelji svojim učenicima govore o istinama i zakonitostima života s ciljem da ih oni razumiju i po njima žive. Međutim, nastavio je biskup, često se znade dogoditi da učenici unatoč tome što slušaju učitelje, ne čuju dobro, odnosno ne razumiju ono što im oni govore. Kako steći tu sposobnost čuti, i onda razumjeti, biskup je pojasnio na primjeru proroka Ilije, o kojem govori današnje prvo misno čitanje. Rekao je da je on čovjek koji je imao sposobnost čuti i prepoznati Božji glas daleko više i bolje od mnogih njegovih suvremenika, čak i od kraljeva onoga doba. Spomenuo je da se, otišavši u prirodu, sklonio u jednu špilju i bio svjedokom jakog vjetra koji je sve lomio, vatre koja je palila i potresa koji je razarao da bi se nakon svega pojavio blagi povjetarac u kojem je otkrio Božju blizinu, puninu koja ne straši, unosi mir, zaključio je biskup. Ustvrdio je da nas Ilijin primjer poučava kako je važno razumjeti prirodu oko nas i njezine zakonitosti, ali da ćemo sami sebe cjelovito razumjeti tek ako pozorno, u tišini osluškujemo Božji glas i njegovu prisutnost u našem srcu. Ustvrdio je da su oni učenici cjelovito proživjeli prošlu školsku godinu, koji su pozornim ušima slušali svoje učitelje kako bi ih razumjeli, i u sabranosti otvarali svoje srce da bi se u njem ostvarila Božja prisutnost i od nje živjeli.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, koji nam prikazuje Isusa kako poučava autoritetom božanskog Učitelja, ponavljajući više puta rečenicu: »A ja vam kažem!«, biskup je naglasio da dok se drugi učitelji redovito oslanjaju na znanja naučena od stručnjaka i znanstvenika, Isus iznosi svoj vlastiti nauk. Biskup je pojasnio, kako to znači da Isus nije netko tko je nesiguran u ono što govori, nego da on do dna poznaje stvarnost života, i nastupa autoritetom Sina Božjega. S tim autoritetom Isus govori o braku kao neraskidivom zajedništvu muža i žene. Ako je Mojsije u određenim situacijama dopuštao rastavu braka, to je učinio zbog tvrdoće ljudskog srca. Isus nas želi poučiti kako da izliječimo to tvrdo srce. Razlog zašto nije dopušteno otpustiti bračnog druga, biskup je pronašao u činjenici da nitko nema pravo drugoga poniziti. Ustvrdio je da je poniženje nekome koga smo jednom izabrali za bračnog druga i rekli da ga volimo, reći da ga više ne volimo te ga otjerati od sebe te da se u trenutcima gubitka ljubavi valja oko nje truditi i drugoga prihvaćati. Naglasio je da nam je Bog, kad nas je stvorio, dodijelio dostojanstvo, a Isus nas poziva da ga čuvamo. Upozorio je da Isusovu riječ nije dovoljno samo čuti ušima, nego je treba usvajati i srcem, rekavši da najbolje i najtočnije živimo kad nastojimo živjeti po njegovoj riječi. Kazao je kako bi želio da učenici katoličkih škola sve više otkrivaju Božju istinu o sebi, da vole sebe i druge na Isusov način, i da iskuse kako je lijep i snažan život kad se ostvaruje u povezanosti s njime. Pozvao ih je da zahvale svojim učiteljima i roditeljima za sve ono dobro što čine za njih, ali iznad svega da zahvale Bogu za njegovu blizinu i snagu njegova Duha, koja ih pokreće da žive od njegove istine. Završavajući homiliju pozvao je svakoga pojedinog da u tišini svog srca Bogu prišapne da želi oblikovati svoj život po mjeri Božjega glasa u sebi.
Na koncu misnog slavlja biskup je zajedno sa svim nazočnima izmolio molitvu pape Franje u Godini milosrđa. Čestitao je učenicima na postignutim uspjesima ove školske godine, i rekao da suosjeća s onima koji nisu baš bili najuspješniji, naglasivši da je i iskustvo neuspjeha važno za buduće životne bitke koji trebamo dobiti. Zahvalio je svima za sudjelovanje, osobito zboru Katoličke osnovne škola za pjevanje pod vodstvom učiteljice Ljube Šolić. Gimnazijalcima je zahvalio za priredbu koju su imali prekjučer, a jednako tako i osnovnoškolcima za njihovu jučerašnju predstavu. Svima je zaželio da se tijekom ljeta ne postanu prazni, nego da i u odmoru i igri budu ljudi čija se srca svakog dana ispunjaju Božjom blizinom. Učenicima, učiteljima i svim školskim djelatnicima zaželio je blagoslovljeno ljeto i na sve njih zazvao Božji blagoslov.